‘Zeitgeist: Moving Forward’ – recept za život poslije kapitalizma

Možda vam je nezamislivo da je kapitalizam nešto što je na odlasku. Novi ‘Zeitgeist’ film lako vas može uvjeriti da je upravo tako.

'Zeitgeist: Moving Forward'

Neće biti novog masovnog zapošljavanja i neće se dogoditi izlazak iz krize. Nezaposlenost će i dalje rasti zbog stalno rastuće automatizacije proizvodnje, ekonomisti će i dalje biti opčinjeni novčanim mešetarenjem koje u svojoj srži ne proizvodi ništa, nafte nam treba sve više, a ima je sve manje, a nafta je glavni energetski izvor u proizvodnji hrane. Niti jedna vlada na svijetu neće moći izdržati pritisak poskupljenja koji će rasti kao i nezaposlenost. Pokušat će se izvući na način kako to rade sada – štampanjem novca. Tog komada papira koji je glavni uzrok našem masovnom ubrzavanju ka ponoru globalne propasti.

Novac više nema vrijednost i kao takav treba završiti u ropotarnici povijesti, dok još imamo povijest kao takvu.

Ali kako?

Odgovorom na to pitanje pozabavio se dokumentarni film redatelja Petera Josepha „Zeitgeist Moving Forward“ koji se u cijelosti može pogledati na Youtubeu (kao i svaki dosadašnji uradak Zeitgeist projekta). Ovog puta fokus „Zeitgeista“ je budućnost, i to ona bliža i po onome što su svi intervjuirani znanstvenici kazali – ostvariva i svima nama krajnje nužna.

Samim time ovo je i prvi film Zeitgeist opusa koji u sebi sadrži sjeme mogućeg budućeg sistema (a koji nema kataklizmički predznak) o kojem treba ozbiljno razmisliti. To je svojevrsna nada u ozdravljenje nakon svih prethodnih dokumentarnih uradaka koji su objašnjavali nastanak ljudske potrebe za religijom, zatim kapitalizmu, svjetskim urotama, pravim razlozima ekonomskih kriza i ratova u XX stoljeću itd. i koji su nakon gledanja ostavljali duboku mučninu i osjećaj bespomoćnosti kod gledatelja. Jer situacija je doista bezizlazna za svakog pojednica kojeg sitem ždere.

Bliži li se kraj obožavanju novca?

No s aspekta nakon odgledanog „Zeitgeist – Moving Forward“, stječe se dojam da je ta šok terapija ukazivanja na monstruoznost globalnog sistema u kojem živimo imala smisla, jer u suprotnom nova doktrina društveno-tehnološkog sistema koji bi trebao zamijeniti stari sebični i rušilački nastrojen kapitalizam možda ne bi izazvala dovoljno jak efekt.

Ta nova doktrina je Tehnologija utemeljena na resursima (Resource Based Technology) koju je još tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća predstavio znanstvenik Jacque Fresco koji je vjerojatno tadašnjem američkom TV gledateljstvu tijekom predstavljanje svoje teorije vjerojatno više izgledao kao neki utopistički frik, a ne kao ozbiljni teoretičar.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=4Z9WVZddH9w[/youtube]

No krenimo redom. Film se sastoji od četiri poglavlja. Prvo poglavlje „Ljudska priroda“ (Human Nature) bihevioristički pristupa čovjeku kao jedinki u društvu, njegovim potrebama, reakcijom na okolinu koju osjeća već kao fetus kroz majčino ponašanje i navike, kao i devijacijama kao što su, stres, nasilje i ovisnost. Time se prelazi na „Socijalnu patologiju“ (Social Pathology), drugo ključno poglavlje u kojem se ulazi u srž djelovanja kapitalističkog sistema koji potiče devijacije u svrhu ostvarivanja dobiti.

A to se najbolje radi kroz mehanizme masovnog povećanja stresa, što vodi sve većoj ovisnosti o proizvodima farmaceutske industrije, a također donosi i zaradu ustanovama kao što su privatni zatvori. Intervjuirani znanstvenici u filmu kapitalizam nazivaju rakom koji je u novije vrijeme opasno metastazirao, jer jede svoje tkivo – ljude. Za to najviše okrivljuju teoretičare kapitalizma poput Adama Smitha koji su svoje teorije pisali u vremenima kad nije postojala svijest o ograničenosti prirodnih resursa i da je doktrina stalnog rasta u kojem novac i nevidljiva ruka tržišta imaju glavne uloge samo zec u šeširu za pokazivanje izrabljivanima od strane onih što već posjeduju puno, a žele posjedovati još više. Dalje>>

Zadnje od Osvrt

Idi na Vrh