Willie Nelson ‘My Way’ – ne pali prije slušanja

Iz Neslonove tvornice glazbe ploče stižu brzinom koju postaje sve teže pratiti, a posljednja od njih posveta je njegovom starom prijatelju Franku Sinatri čijih je jedanaest hitova okupio na svom službeno šezdeset i osmom albumu u karijeri.

  • 19
    Shares
Willie Nelson “My Way”

To da Willie Nelson ima novi album više se ne može kvalificirati kao vijest, pa stari napušeni kauboj mora nalaziti nove načine kako bi punio novinske stupce. Ovaj put, s objavom nove ploče koincidirala je najava njegovog prvog nastupa na skupu političke potpore u karijeri. Willie će, naime, nastupiti kao podrška demokratskom kandidatu za senatora iz Texasa, mladom Betu O’Rourkeu koji se bori za mjesto svog republikanskog protivnika Teda Cruza. Hrabra je to odluka, budući da znamo da je ova država staro konzervativno utočište i mnogi republikanci među fanovima javno se odriču Nelsona nakon ovog poteza.

Ako se odluče paliti Willijeve albume kao što je bio slučaj s tenisicama Nike nakon što je ova tvrtka podržala aktivizam Colina Kaepernicka, materijala će biti dovoljno za požar golemih razmjera, budući da Nelson objavljuje barem dvije ploče godišnje u posljednje vrijeme, pa ih postaje teško i pratiti. Tu su autorski albumi poput posljednjeg “Last Man Standing” objavljenog prije manje od pet mjeseci ili prošlogodišnjeg “God’s Problem Child”, a između kojih je izašao album obrada “Willie and the Boys”, drugo izdanje u seriji Willie’s Stash, snimljeno sa sinovima Lukasom i Micahom iz benda Promise of the Real koji u posljednje vrijeme postaje stalni prateći bend Neila Younga.

Uz ovakve redovne albume, Nelson se svako toliko oglasi i albumom posveta kakve je 2016. snimio s pjesmama Rayja Pricea i braće Gershwin, a u tu kategoriju spada i nova ploča “My Way” koja donosi jedanaest pjesama Franka Sinatre. Čini se kako je “stari plavooki” među vremešnim kantautorima u posljednje vrijeme pravi hit, budući da i Bob Dylan u posljednje tri i pol godine objavljuje isključivo pjesme koje je Frankie Boy učinio slavnima. No, za razliku od Boba koji u svom izboru materijala izbjegava slavne hitove, Nelson se odlučio za konzervativniju varijantu, pa njegova kolekcija više djeluje kao izdanje obrada s Frankovog ‘best of’ izdanja nego Dylanovi diskovi usredotočeni na ‘deep cut’ pjesme.

“My Way” tako otvaraju udarnički brojevi kao što su “Fly Me to the Moon”, “Summer Wind” i “One for My Baby (And One More for the Road)”, a naći će se mjesta i za “It Was a Very Good Year”, “Blue Moon” i naravno, naslovni hit iz pera Paula Anke iz poznijih Frankovih dana na samom kraju ploče. Na “What Is This Thing Called Love” ugostit će još jednom Noru Jones s kojom “crvenokosi stranac” često pjeva, a koja je, sjetit ćemo se, bila vokal country supergrupe The Little Willies nazvane tako upravo u Nelsonovu čast. Ako s Dylanovim izborom “My Way” i nema mnogo preklapanja, među jedanaest je i “Young at Heart” koju je i Tom Waits uvrstio na drugi disk svoje kolekcije “Orphans”.

Sve ove pjesme izvedene su upravo onako kako bi čovjek i očekivao od Nelsona da zapjeva Sinatrin katalog. U produkciji stalnog suradnika Buddyja Cannona, odsvirane s uhodanim bendom one pružaju Willieju da svojom specifičnom bojom glasa oboji zimzelene hitove koje pjevaju i ptice na grani. I ništa ovdje ne zvuči posebno odvažno ili iznenađujuće, ali je riječ o vješto izvedenoj, nježnoj posveti starom prijatelju bez čijih pjesama svijet popularne glazbe ne bi bio isti.

Ako se u autorskom dijelu Nelsonova rada osjeća zamor u smislu učestalog ponavljanja tema starenja, odlaska prijatelja i samoće, ploče s obradama poput ove nalaze ga u dobroj formi, pa je tako “My Way” jedno od ugodnijih iznenađenja iz Willijevog tabora u posljednjih nekoliko godina. Bilo bi šteta da Teksašani iz uvodnog odlomka ovu ploču spale prije nego je poslušaju.

Ocjena: 7/10

(Legacy Recordings, 2018.)

  • 19
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh