Vizelj ‘Naj Bolji’ – nova generacija, novi adrenalin

Mladi beogradski bend Vizelj, nazvan po borčanskom kanalu Dunava koja se nalazi u predgrađu Palilula, predstavio se prvim albumom ‘Naj Bolji’.

  • 14
    Shares
Vizelj 'Naj Bolji'
Vizelj ‘Naj Bolji’

Ovaj trio, koji nazivom albuma baštini poznati stav Dušana Kojića Koje, izgradio je osebujni stil stapajući provokativnost punka ironično se poigravajući društveno-socijalnim momentima i dekadencijom kroz osebujnu perspektivu, zadirući i dublje u neke problematike iako se na prvu loptu čini da ih osim razine zezancije to previše i ne privlači.

Glazbeno pak, jasno je da je riječ o lokalnoj klupskoj atrakciji jer se u adrenalinskom rollercoasteru šeću od žanra do žanra po nekom, ‘ajmo reći, suludom unutrašnjem ključu. U uvodnima „Nosorog“ i „Glamurozno mononukleozni“ samo nedostaje Lemmyjev specifični zvuk bas gitare, pa da to bude pljunuti Motörhead, dok „Bubnjar“ i „Long Way To Banatski Sokolac“ zvuče pucketavo naelektrizirano funkoidno u stilu ranih Peppersa nakon čega Vizelj drčno obrađuju i Hendrixov „Killing Floor“. Kad pjesmu „Kafa i cigare“ zakotrljaju kao najnaivniji country waltz načas se učini kako se raspala kompletna koncepcija, ako je uopće i postojala, a da ne uključuju tipičnu zamku za mlade bendove u kojoj se koprcaju dokazujući svoj tehnički doseg muziciranja.

No s „Idemo gore“ slijedi preokret i dolazi se do prvog ozbiljnog autorskog potencijala Vizelja. To je onaj moment kad stvari dolaze na čistinu i gdje više nema ‘plesanja’ iza krinke uspješne reciklaže. „Mamuze“ dokazuju da „Idemo gore“ nije bio izolirani incident albuma. U toj pjesmi jasan je utjecaj RATM-a, dakle utjecaj, ne kopiranje. Hardcore/funk crossover „Kao deca“ donosi adrenalinsku kuminaciju središnjeg dijela albuma, te ujedno zatvara dotad i najkvalitetniji autorski segment Vizelja.

„Ritam mašina“ na tragu krautrocka donosi dobar predah, ujedno i odmak u željenom pravcu prije nego li blues „Kralj hors“ napuni uši. Koliko je blues klopka za ovakve bendove, čini se kao da je Vizelj toga bio svjestan. Ugostio je u pjesmi Ivana Klačara koji je svojim vrištavim saksofonom unio odličnu avangardnu jazz crtu i ispočetka predvidljivu formu definitivno osvježio.

Posljednja „Mrzim narodnjake“ i po naslovu je očekivani završni vic koji možda i nije bio nužan, jer i ti ‘narodnjaci’ su trusno područje za svakog urbanog izvođača ako nije u stanju neki autentični element učiniti dodatno zanimljivim. Možda bi bilo daleko bolje „Mrzim narodnjake“ ostaviti kao koncertni filler, jer vjerojatno doprinosi atmosferi, dok je umjesto nje album mogao završiti i s drum&bass remiksom „Glamurozno mononukleozni“ koji potpisuje Pandorum, jer u tom crossoveru klasičnog rock instrumentarija i elektroničkog juriša Vizelj svakako ima daleko zanimljiviji izričaj nego kad oponaša omraženi mu kafanski zvuk u „Mrzim narodnjake“.

Album „Naj Bolji“ nije najbolji ove sezone, ali donosi jedno sasvim korektno predstavljanje novog imena koje svakako ima potencijala za kvalitetno sazrijevanje.

Ocjena: 7/10

(Odličan hrčak, 2017.)

  • 14
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh