Nema puno bendova čije zagrebačke koncerte baš nikad ne propuštam, pogotovo ako je riječ o domaćim izvođačima koje u većini slučajeva ionako imate priliku pogledati svakih nekoliko mjeseci. Trobecove krušne peći su jedan, ako ne i jedini od tih bendova, a glavni razlog moje ‘vjernosti’ krije se u činjenici da je svaki njihov nastup barem malo drugačiji od bilo kojeg prethodnog.
Koncert koji su u subotu održali u malom pogonu Tvornice kulture tako ih je ponovno potvrdio kao svirački nevjerojatno uigran i inovativan sastav koji razmrvljeni funk ritam-sekcije razara noiserskim/no wave naletima, pri čemu su njihovi zvučni udari ovoga puta povremeno završavali i na području garažnog rocka, čak i punka.
Svoje mjesto u Trobecima sve više pronalazi i novi član Ivan Grobenski, čiji programming i perkusije pojačavaju temelje zvuka grupe, temelje koje potom ozbiljno uzdrmavaju Aylerovski saksofon Damira P. Kafke i pomahnitali urlici gitare Ivana Vinskog. Na posljednjih nekoliko koncerata primijetno je i da se polako, ali sigurno povećava broj mlađe publike, što je u Tvornici, kao uostalom i proljetos u Vintage Industrialu, frontmena Darka Begića-Begu motiviralo da svoj nadrealno energični, savršeno nekontrolirani scenski nastup dobrim dijelom preseli u prve redove.
Zidove između Trobeca i njihove ‘pastve’ Bega je rušio prepuštajući mikrofon svakom tko mu se našao na putu i želio zaurlati “Moj slučaj”, “Bol”, “Vrištala je” ili neku od vlastitih umotvorina. Jinksa, koji se na prošlim svirkama istaknuo plesnim ‘koracima’ ispred stagea, gotovo da su pretvorili u pridruženog člana benda, pred kraj koncerta ga ‘naoružavši’ i gitarom koju je, pretpostavljam zbog puknute žice, maloprije odložio Vinski.
Široki osmijesi basista Marija Barišina-Bare i bubnjara Gordana Dorvaka jasno su pokazali koliko i poslije skoro 40 godina Trobeci guštaju u tome što rade, dok je sama set-lista još jednom dokazala da pjesme nastale nakon ponovnog okupljanja grupe (“Sajam sisa”, “Sluga pokorni”, “Moj slučaj”) nimalo ne zaostaju za davnašnjim, premda i dalje aktualnim ubodima poput “Armija” ili “Skriveni maglom”. Visoku razinu kako kvalitete, tako i beskompromisnosti, originalnosti i svega drugog što već desetljećima krasi Trobecove krušne peći zadržale su i najnovije stvari “Poljski trkač na prepone” i posebno “Čovjek bez lica” koji lagano cementira status koncertnog tour de forcea na tragu “Plesa” ili “Imam dovoljno te vlage”.
Sve u svemu, još jedan fantastičan nastup Trobeca nakon kojeg već sada sa sigurnošću mogu najaviti da ćete me u prvim redovima moći sresti i na sljedećim svirkama ovog, možda i najposebnijeg benda kojeg smo ikada imali.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
