Trobecove krušne peći u Tvornici – rušenje zidova između benda i pastve

Nema puno bendova čije zagrebačke koncerte baš nikad ne propuštam, pogotovo ako je riječ o domaćim izvođačima koje u većini slučajeva ionako imate priliku pogledati svakih nekoliko mjeseci. Trobecove krušne peći su jedan, ako ne i jedini od tih bendova, a glavni razlog moje ‘vjernosti’ krije se u činjenici da je svaki njihov nastup barem malo drugačiji od bilo kojeg prethodnog.

  • 95
    Shares
Trobecove krušne peći u Tvornici kulture (Foto: Iva Gruden Zdunić)
Trobecove krušne peći u Tvornici kulture (Foto: Iva Gruden Zdunić)

Koncert koji su u subotu održali u malom pogonu Tvornice kulture tako ih je ponovno potvrdio kao svirački nevjerojatno uigran i inovativan sastav koji razmrvljeni funk ritam-sekcije razara noiserskim/no wave naletima, pri čemu su njihovi zvučni udari ovoga puta povremeno završavali i na području garažnog rocka, čak i punka.

Svoje mjesto u Trobecima sve više pronalazi i novi član Ivan Grobenski, čiji programming i perkusije pojačavaju temelje zvuka grupe, temelje koje potom ozbiljno uzdrmavaju Aylerovski saksofon Damira P. Kafke i pomahnitali urlici gitare Ivana Vinskog. Na posljednjih nekoliko koncerata primijetno je i da se polako, ali sigurno povećava broj mlađe publike, što je u Tvornici, kao uostalom i proljetos u Vintage Industrialu, frontmena Darka Begića-Begu motiviralo da svoj nadrealno energični, savršeno nekontrolirani scenski nastup dobrim dijelom preseli u prve redove.

Trobecove krušne peći u Tvornici kulture (Foto: Iva Gruden Zdunić)

Zidove između Trobeca i njihove ‘pastve’ Bega je rušio prepuštajući mikrofon svakom tko mu se našao na putu i želio zaurlati “Moj slučaj”, “Bol”, “Vrištala je” ili neku od vlastitih umotvorina. Jinksa, koji se na prošlim svirkama istaknuo plesnim ‘koracima’ ispred stagea, gotovo da su pretvorili u pridruženog člana benda, pred kraj koncerta ga ‘naoružavši’ i gitarom koju je, pretpostavljam zbog puknute žice, maloprije odložio Vinski.

Široki osmijesi basista Marija Barišina-Bare i bubnjara Gordana Dorvaka jasno su pokazali koliko i poslije skoro 40 godina Trobeci guštaju u tome što rade, dok je sama set-lista još jednom dokazala da pjesme nastale nakon ponovnog okupljanja grupe (“Sajam sisa”, “Sluga pokorni”, “Moj slučaj”) nimalo ne zaostaju za davnašnjim, premda i dalje aktualnim ubodima poput “Armija” ili “Skriveni maglom”. Visoku razinu kako kvalitete, tako i beskompromisnosti, originalnosti i svega drugog što već desetljećima krasi Trobecove krušne peći zadržale su i najnovije stvari “Poljski trkač na prepone” i posebno “Čovjek bez lica” koji lagano cementira status koncertnog tour de forcea na tragu “Plesa” ili “Imam dovoljno te vlage”.

Sve u svemu, još jedan fantastičan nastup Trobeca nakon kojeg već sada sa sigurnošću mogu najaviti da ćete me u prvim redovima moći sresti i na sljedećim svirkama ovog, možda i najposebnijeg benda kojeg smo ikada imali.

  • 95
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh