Debi album beogradskog dvojca Ti neopterećen je pjesmama s nastupnog EP-ija, a ujedno je i obećavajući znak jedne potentne i lijepe suradnje, koja će nadamo se potrajati i svakako biti zapaženija.
Slučajni susret Makedonaca Trajčeta Nikolovskog i Ilije Dunija u Beogradu u zgradi BIGZ-a prije dvije godine urodio je kvalitetnim ‘muzičkim brakom’. Jer tko se bolje razumije od dva zemljaka kad se nađu u stranom gradu? Ima pečalba u sebi taj element daleko bržeg zbližavanja ljudi, nego što im se to obično događa u matičnim sredinama. Stoga je i teško zamisliti s kakvim efektom bi prošao slučajan Trajčetov i Ilijin susret primjerice u Skopju.
Ovako, pažnju, ponajviše glazbenih sladokusaca i diggera za novim imenima, skrenuli su na sebe prošlogodišnjim EP-ijem „Koliko dana“ objavljenim u proljeće. Debitantski album „Vidimo se!“ objavljen je na Bandcampu 21. ožujka, znakovito na prvi dan proljeća što simbolički dosta govori o pozadini same glazbe koju stvara grupa Ti, kao i naslovnica tj. zajednički selfie snimljen jednog ljetnog dana u odrazu izloga ispred kojeg su Nikolovski i Duni zajedno stajali.
„Vidimo se!“ nudi devet novih pjesama među kojima nije uvrštena niti jedna s najavnog EP-ija što je vrlo dobra distinkcija u smislu vjere u nove pjesme kao i potpuna neopterećenost dobrim startom koje je s ovim albumom u potpunosti zatvoreno kao poglavlje. Dvojac pluta zvukom sanjive psihodelije inspirirane elementima shoegazinga s kraja 80-ih. Gitare su prljavo (ili nehajno) obojane raznim pedalama i počesto naglašene dugačkim jekama, dok zvuk uočljivo jednostavno programirane ritam mašine kao da doziva post rock eru iz vremena kad su netom skulirani pankeri zaigrano počeli prčkati po Rolandu CR-78. Vokali su potpuno utopljeni u glazbu, može se reći da je to već zaštitni znak jednog dijela (recimo još uvijek nove) indie beogradske scene poput Nežnog Dalibora, Jarbola i Bitipatibi s tim da Ti više polažu na ambijentalnost, a manje na čujnu razumljivost svojih srpsko-makedonskih tekstova. No time su dobili na pitkosti i kreiranju indirektne, a ne direktne veze sa slušateljem, jer Ti ne preferira potpunu predanost i zaokupljenost uha i hvatanja neke značajno odaslane i važne poruke.
Njihov najveći adut upravo i leži u toj letargiji koje se čini popistički fluidnom, ali spontanom i bez previše intervencije. No naravno intervencije itekako ima, kao što tekstovi, što na makedonskom, što na srpskom jeziku se svakim slušajem sve više izviru iz pjesama, kao što se kroz gitarske hallove sve više iscrtavaju folk obrisi aranžmana. „Vidimo se!“ se konzumira kao cjelina u kojoj spori mantrički ritam njiše na način koji trenutno najbolje u svjetskim okvirima plasira tuareško društvo Tinariwen, a u konačnici riječ je o začuđujuće ‘multipraktičnom’ albumu kojeg ovisno o glasoći slušanja i raspoloženju možete doživjeti i plesno i kao opuštenu tihu podlogu koja decentno ispunjava ambijent.
Osobni favoriti su: „Ke izgoram“, „Kocka je bačena“ i „To su samo reči“.
Ocjena: 8/10
(Samizdat, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
