Tijekom dugogodišnjeg djelovanja sastav Modern Jazz Quartet ostvario je suradnje s mnogobrojnim uglednim jazz glazbenicima, ansamblima i orkestrima, među ostalima s Laurindom Almeidom, Bobbyjem McFerrinom, Wyntonom i Branfordom Marsalisom, Swingle Singersima i Sonnyjem Rollinsom. Prva od tih suradnji dokumentirana je na jednom od ranijih albuma kvarteta – “The Modern Jazz Quartet at Music Inn, Guest Artist: Jimmy Giuffre” snimljenom 1956. na ljetnoj glazbenoj školi u Lenoxu i iste godine objavljenom za diskografsku kuću Atlantic.
Iako nije bila dugog vijeka Lenox School of Music je ostavila važan trag u povijesti jazza. Naime, kao predavači tamo su sudjelovali slavni jazzisti kao što su John Lewis, Dizzy Gillespie, Max Roach, Oscar Peterson, Gunther Schuller i drugi. Osim što su sudjelovali u radu glazbenih radionica ti su jazzisti održavali koncerte, a mnogi od njih snimljeni su i objavljeni na pločama.
Modern Jazz Quartet je dvije godine poslije, također u Lenoxu, snimio još jedan album, tom prigodom sa Sonnyjem Rollinsom kao gostom. Te, 1956., jedan od predavača bio je klarinetist i saksofonist Jimmy Giuffre koji se na ovom snimanju pridružio vibrafonistu Miltu Jacksonu, pijanistu Johnu Lewisu, kontrabasistu Percyju Heathu i bubnjaru Connieu Kayu u izvedbama triju skladbi. Tom prigodom svirao je isključivo klarinet.
U to doba Giuffre je započeo samostalnu karijeru, nakon što je stjecao iskustvo svirajući s tadašnjim vodećim jazzistima: Woodyjem Hermanom, Shortyjem Rogersom, Chetom Bakerom, Buddyjem DeFrancom i Shellyjem Manneom. Kao pobornik cool jazza sjajno se ukopio u komorni pristup muziciranju MJQ-a. Naime, iako se radi o jednom od ranijih albuma MJQ-a, sastav je već postignuo prepoznatljivost koja se zasnivala na osebujnom zvuku i stilu, očijukanju s klasičnom glazbom, profinjenim aranžmanima i glazbenoj eleganciji. No, nije bila riječ samo o glazbenoj eleganciji. Ona se očitovala i u imageu kvarteta čiji su se članovi odijevali poput klasičara, ponašali poput aristokracije, koji su mijenjali percepciju o jazzu i jazz glazbenicima, koji su pridonijeli njihovu dignitetu.
To se osjeća u pristupu Lewisovim skladbama, kao i jednoj Giuffreovoj, ali i jazz standardima kao što su “Oh Bess, Oh Where’s My Bess” i “The Man That Got Away”. Za spajenje jazza i klasične glazbe najzaslužniji je bio Lewis, umjetnički voditelj kvarteta. Možda je to bio jedan od razloga što se oženio i cijeli život u skladnom braku proveo sa zagrepčankom Mirjanom Vrbanić koja je stasala u glazbeničkoj obitelji i svirala čembalo. Osim što je objavila samostalne albume klasične glazbe, snimala ih je i sa svojim suprugom. Na ovom albumu ta se namjera osjeća u izvedbama njegove skladbe “A Fugue for Music Inn” i varijaciji na tradicijsku englesku božićnu pjesmu “God Rest Ye Merry, Gentlemen”. CD izdanje donosi jedan dodatak – alternativnu verziju Lewisove skladbe “Sun Dance”.
(Atlantic/Dancing Bear 1956./2015.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
