Reportaža

Od četvrtka 21. ožujka do nedjelje 24. ožujka u Beogradu je održana osma Kontakt konferencija i showcase festival na kojima se okupljaju glazbenici i profesionalci iz svih sfera glazbenog biznisa i koju je Ravno do dna i ove godine popratio.

Treća večer slovenskog showcasea donijela je nekoliko dodatnih koncertnih lokacija, a najpopularniji od sviju progtama bilo je predstavljanje bendova okupljenih oko Hali Gali kompilacije.

Nakon otvaranja u Kinu Šiška, druga večer MENT festivala donijela je niz sjajnih nastupa punk povratnika, pjesnika i Griota u Metelkovoj.

Putovanje u Sjevernu Makedoniju u travnju 2021., u jeku prijetnji novim lockdownom, nimalo se nije činila kao pametna ideja, no privatni razlozi su učinili svoje.

U ponedjeljak smo starci i ja odlučili otputovati u Srbiju. Malo je reći da sam se veselio tom putu, s obzirom na to da nikada do sada nisam kročio na teritorij susjeda, a kako u zadnje vrijeme patim od slinavih nuspojava fetišiziranja velikih gradova – odlazak na odmor prije selidbe u Ljubljanu činio mi se savršenim.

‘Hasta la victoria siempre’, ‘Viva la revolucion’, ‘Patria o muerte’ ili ‘Yo soy Fidel’, parole koje se na gotovo svakoj većoj površini ističu uz  zidne crteže trojice kubanskih revolucionara, Fidela Castra, Ernesta Guevare i Camila Cienfuegosa, neizostavna su kulisa posjeta jednoj od posljednjih komunističkih država na svijetu. Romantičarski prizvuci revolucije prema kojoj dio stanovništva još uvijek broji godine dio je kubanskog folklora baš kao i rum, cigare, salsa i uglancani oldtimeri koji neprestano proizvode photo-opportunity u kontrastu s izblijedjelim fasadama i polusrušenim kućama.

Balkanman in New York… Ni prvi, ni zadnji, ali, eto, svatko ima svoju priču.

Kako svi putevi vode u Rim, ljetno hodžošaće prosvjetara-gastarbajtera na ferju u domovini svelo se na festivalske putešestvije čija je pohabana, posoljena i istočkana mapa upućivala na antičku prijestolnicu, no u zadnji je čas prekrižena u korist Otoka, nekadašnje provincije, današnjeg centra kulture i bljutave hrane.

Mustafa Kemal Atatürk najvažnija je figura turske povijesti kao vizionar i revolucionar koji se usudio promijeniti višestoljetni mentalitet i od Turske je nakon vojnih uspjeha po završetku Prvog svjetskog rata načinio sekularnu državu koja se otada rapidno razvija. Razvoj se ponajprije očituje u vojsci, a zatim i obrazovnom sustavu što je autor-dopisnik direktno iskusio.

Malo je nezanimljivih mjesta na lopti šarenoj, no Kapadokija – regija središnje Turske vulkanskog podrijetla, čudo je kiparice Gee sklone stožastim apstrakcijama koje morate vidjeti za života… Ili barem do nadolazeće apokalipse ovog prosinca.

Kud’ taj peh da na području gdje sam odlučio skrasiti se pogranična i unutarsirijska previranja eskaliraju i dio sukoba bude doveden na turski teritorij sat vremena od mene…

Balansiranje među jezicima, gestikulacijskim tehnikama i predavanjem u višim razredima osnovne i srednje škole, uključujući pripremne sate maturanata za prijamni ispit u gradu na jugoistoku Turske iscrpan je proces za učitelja engleskog koji je tek nekoliko dana ranije prebolio lančane dijareje i ine reakcije na tursku hranu…

Teško je pronaći prave riječi i odabrati kvalitetan početak interpretacije prvih vizualnih i olfaktivnih podražaja čovjeka koji je tek započeo svoju gotovo jednogodišnju putešestviju imena Gaziantep u Turskoj.