stranac ‘Matan’ – album koji je nemoguće slušati bez suza u očima

Kada sam se prije nekih godinu i pol prvi puta susreo s glazbom i stihovima momka umjetničkog imena stranac, samo jedna ili dvije pjesme bile su dovoljne da shvatim kako je riječ o autoru koji je svoju novu domovinu Irsku i dobro nam poznatu priču o odlasku ‘trbuhom za kruhom’ opisao toliko živopisno i realistično da bi njegov debi ‘Dublin’ trebalo puštati svima onima koji se spremaju na taj korak. Sada je otišao još dalje i snimio jedan od tekstualno najpotresnijih albuma koje sam imao prilike čuti u jako dugo vremena.

  • 18
    Shares
stranac ‘Matan’

“Matan”, naime, predstavlja gotovo dokumentaristički prikaz borbe s rakom pluća od kojeg boluje otac našeg glavnog junaka, odnosno strančeve pokušaje da prihvati, oprosti samom sebi sve greške iz prošlosti i, suočen s vjerojatno najvećom životnom traumom, iz najdubljih kutaka svoje duše izvuče snagu i nešto nalik nadi u trenucima kada se ‘iznutra raspada k’o stari kruh’. Ovo je album koji se sluša u jednom komadu pošto svaka pjesma, baš poput sljedeće epizode neke serije, donosi nove informacije o samom bolesniku, ali i o autorovim unutarnjim previranjima.

Prošlost mu tako istovremeno donosi utjehu i razdire savjest zbog nebrojenih teških riječi koje je izgovorio (‘sjeti se tata, svakog dana između tebe i mene ratatata’/’sa starim puno sam se prepir’o, rijetko bio emo, sada moj najdraži Ero skoro ide na kemo’). Izbezumljen od iščekivanja bilo kakvih dobrih vijesti (‘samo ne reci da još ništa se ne zna’) u momentu kada je čitav život iznenada stao (‘sve bilo je idealno do maloprije’), stranac se hvata za slamke pa tako ‘pjesmom pokušava stvoriti ljepši dan’ i ‘sklopiti album da bi se odužio’ ili se ‘kad pomoći ne može, pomoli Bogu da makne ovaj bezdan’.

Priču otvara vedro i optimistično ljubavno pismo najdražem mu otoku Silbi, no uvodna “Otok” završava iznenadnim zvukom majčine SMS poruke poslije koje se idila ruši do temelja. Ostatak materijala beskrajno tužne stihove povremeno uspijeva ublažiti nekim poletnijim podlogama poput pop funka u “Cvjetnom”, pjesmi u kojoj se nostalgične scene iz djetinjstva miješaju s prizorima iz bolničkog birca. Glazbeno najjače razaraju “Stari” (u kojem gostuje i strančev brat) te “Još ništa se ne zna”; u prvoj se nešto što bismo mogli nazvati naklonom jugoslavenskoj prog rock tradiciji pretvara u morriconeovski juriš vođen trubačima i distorziranim riffovima na gitari, dok u drugoj stihove naglašavaju jecaji akustare i klavira.

U “Još ništa se ne zna” stranac se ne odriče ni vlastitog dijela krivnje – ‘kad oba sina su otišla, pao si u krizu/dokturi mogu tražit uzroke koliko hoće, to dotuklo te, znam oče’, dok u “Dite zove” najtmurniji spoken word (‘postoji nešto jače od boli, stari zaziva onu koja najjače voli’/’u najgorem stanju čovjek doziva mamu’) prati klaustrofobični, eksperimentalni kolaž sastavljen od iskrivljenih zvukova gudača kakvog se ne bi posramio ni John Cale. Iskorak u muzičkom smislu svakako je i “Tobom sam vođen”, gdje preko sakralne podloge recitira stihove koje je nemoguće odslušati bez suza u očima. Samplirani glasovi članova obitelji slušatelja dodatno približavaju autoru, posebno u posljednoj stvari “Još samo jedna priča”, uglazbljenom telefonskom razgovoru u kojem s ocem šeta hodnicima sjećanja, danima kada je sve bilo tako jednostavno i bezbrižno.

U konačnici, “Matan” je težak, tjeskoban album koji nećete slušati onako usputno, pozadinski, već mu se prepustiti u cijelosti, proživljavajući zajedno s naratorom sve kroz što prolazi. A takvi albumi, posebno u današnje vrijeme, predstavljaju nešto toliko rijetko i dragocjeno da mi ne preostaje ništa drugo nego podariti mu najvišu moguću ocjenu.

Ocjena: 10/10

(Red Records, 2018.)

  • 18
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh