Sarah Shook & The Disarmers ‘Years’ – pijani rekvijem za toksičnu vezu

Alkohol joj je uništio lošu vezu, pa Sarah Shook na novom albumu pije još više kako bi je zaboravila. Zmija s naslovnice ovog odličnog cowpunk albuma trebala bi gristi vlastiti rep kako bi poetično dočarala “circulus vitiosus” u kojem se našla ova divlja i talentirana kantautorica.

  • 23
    Shares

 

Sarah Shook & The Disarmers “Years”

Country kantautorica Sarah Shook na sceni se pojavila prije tri godine kada je objavila svoj prvijenac s bendom The Disarmers, “Sidelong”. Ta ploča bavila se temom propadajuće disfunkcionalne veze koja puca pod bremenom divljeg života autorice, a teme na njezinom novom albumu “Years” pretežno su iste. Veza je napokon propala, a Sarah kroz novih deset pjesama dijagnosticira gdje su stvari pošle po zlu. Uglavnom je riječ o lošim odlukama uzrokovanim prekomjernom konzumacijom alkohola.

Specifičnost njezinog zvuka krije se u naglašenom pankerskom stavu autorice, pa bi se Disarmerse moglo proglasiti nastavljačima tradicije cowpunka, glazbenog izričaja koji kombinira punk i country, iako se zvučno “Years”, kao i “Sidelong”, više naslanjaju na potonji. Sama Sarah kaže da je za vrijeme snimanja novog albuma odlučila prestati piti, što se djelomično odrazilo na njezine vokalne sposobnosti u odnosu na prvu ploču, iako većina pjesama duboko crpi iz loših iskustava koja su se odvila u alkoholnoj izmaglici, a o kojima Shook pjeva ili vragolasto zafrkantski (“Damned If I Do, Damned if I Don’t”), ili pak žalobno se suočavajući s vlastitim problemom (“Heartache in Hell”).

Najbolji materijal dolazi iz područja koje se nalazi negdje između te dvije krajnosti, a predstavlja ga twangy balada “The Bottle Never Lets Me Down” napisana iz muške perspektive, kao i “Parting Words” koja je slijedi na sredini albuma. Od ostalih pjesama valja izdvojiti rezigniranu “New Ways to Fail” koja izravno odgovara na pitanje postavljeno na pjesmi “The Nail” s prethodnog albuma o tome tko će zabiti posljednji čavao u lijes veze: “I need this shit like I need another hole in my head.”

Iz naslova poput “Over You” i “Lesson” vidi se Sarina želja da preboli toksičnu vezu i nauči lekcije iz nje, no sve se ponovno svodi na cuganje i opću autodestrukciju koje ostaju glavne osobine njezine protagonistice. Shook kaže da nije bila sasvim zadovoljna s albumom sve dok nije napisala posljednju pjesmu, “Years”, koja je onda postala i naslovnom pjesmom ploče. Iako je, kao i većinu pjesama s ovog albuma, krasi zarazna i vedra melodija, pa čak i šašavi honkytonk “toot-toot” refren, u ovoj pjesmi koja podvlači crtu pod vezu o kojoj pjeva već godinama, sve se svodi na jednostavnu činjenicu: “There was a time that you were kind to me, but baby, it’s been years.”

Sari treba željeti da se čim prije oporavi od briga koje je tište, ali ako se jednom i sredi hoće li joj uopće ostati o čemu pjevati na sljedećoj ploči? I ako hoće, mogu li te pjesme ostati jednako odlične i ludo zabavne poput ovih s “Years”? Nadajmo se.

Ocjena: 8/10

(Bloodshot Records, 2018.)

  • 23
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh