Bogovi su pali na tjeme i usplahirili se zbog inauguracije novog kralja popa. Michael nas je napustio, a naslijedio ga je britanski bijelac što prodao je dušu vragu za zabavu i svoj kult ličnosti – Robbie Williams sletio je u Hrvatsku po prvi puta ikada.
Utorci su loši dani za koncerte na otvorenom, pogotovo trinaesti u mjesecu jer grotlo pakla otvorilo se i izazvalo apokalipsu oko sedam sati kad se nad Zagrebom nadvio furiozan vjetar, kad su vrtlozi prašine podizali presahnulo zagrebačko lišće i hektolitri hladne, teške kiše za histerično finale zalili su tisuće glava što su tražile svog zabavljača večeri.
Dugo se sklonjenima pod tramvajskim stanicama, nadstrešnicama kafića i pekara i stadionskih ulaza činilo da će Robbie, vjerojatno ugrijan u toplini svog hotela, zaobići Zagreb ili barem preskočiti taj utorak. Tresla se brda, tresle se tribine, ali od hladnoće i jesenjskog vjetra savršenog za pršut i šunku. Oko osmice na pozornicu ipak izlazi mlada britanska nada natjecanja za talente X-Factora Olly Murs i odrađuje nezahvalan zadatak zagrijavanja nakvašenih i navlaženih tjelesa, ali jednostavnim setom popraćenim trubačima i gitarama proveo nas je kroz svoje (ako nas pitate nepoznate) stanice svog prvijenca. Murs je vidio da je publika „vlažna, vrlo vlažna“ i zatim je sam zaplesao i na skliskoj se razvedenoj pozornici klizao do same publike i najavio Robbieja.
Do njega je ipak prošao pristojno dug interval iskorišten za iritantna ponavljanja reklama za kremu Niveu i Neofen Forte. Vjerojatno su mnogi i posegli za Neofenom nakon bolova i tegoba izazvanih vremenom što stoički su pretrpljeni samo zbog Williamsa.
Maštu je golicala kolosalna pozornica s dvije piste uvučene u publiku i predimenzionirani model glave protagonista dana što je zasvijetlila kao panorama njujorške Nove godine netom prije nego li je iz tjemena izronio gospodin Williams u svom šljokičastom sakou i sletio na sajli među publiku uz pozdrav „Dobra večer, Hrvatska. Ja sam jebeni Robbie Williams!“ i zatražio propusnicu i dopusnicu da nas zabavi. Homageom Michaelu Jacksonu bijelom trakom na sakou, izazvao je ljetni monsun i zaplesao do publike uz opasku da „nije poput ostalih“, što je uz povremeni „Brrrr…“ od hladnoće i kiše potvrdio spuštanjem do prvih redova gdje je zavodio ljepši spol. Istovremeno, uglađeni i dobro ugođen bend fino obojen afro-američkim blues elementima začinio je radijske i televizijske uspješnice slađim i punijim zvukom obogaćenim trubama, dok je pozornica hranila lakomo oko. Iz nje je izronila također kolosalna mrežasta bista Williamsa iz koje je poletjelo stotine balona, dok je s kontura platforme ispucano tisuće sjajnih traka i tako je i vizualno zasićen dobar glas momka što je Justinu Timberlakeu ukrao tron novog kralja popa. A kralj popa zna svoj posao, pa tako naravno u sve ubacuje i dozu dobro osmišljene provokacije poljupcem svog gitarista gdje se referira na Adama Lamberta – svoju američku varijantu, doduše, kraćeg staža.
Takvi postupci nisu samo dio predstave, nego jasan dio strategije komunikacije i sa svojom gej publikom koju neprestano ovakvim postupcima uz standarni prezentacijski camp drži blizu sebe. Ali pritom ne miče fokus s ciljanog spola, pa ih časti referencama na Beyonce i pita djevojke bi li ga željele vidjeti kako poput ove pop-pjevačice trese guzovima. Da, da, sve popularniji twerking iliti mlaćenje guzom u polučučnju odradio je Robbie, nasmijavši se potom sam sebi rekavši da je „prestar za ta sranja.“ Komični element dominirao je u komunikaciji s publikom (za koju navodi on sam da se radilo o impresivnom broju od 45,000).
Tako Robbie na pozornicu šarmerski, ali inscenirano izvlači najljepšu djevojku prvih redova – 21-godišnju Maju zbog koje je energično uskliknuo: „Legalna je!“. Obožavateljica se privila uz svog pop-idola, po skriveći ga zašlatala, što zavodniku nije smetalo i poručio joj je: „Želim te zagrijati, a jedini je način da to učinim u krevetu“. Nakon ritualnog zavođenja Robbie vadi iz džepa zgužvani papir s kojeg čita svoje prve riječi na hrvatskom što je naučio u hotelu toga dana. Očekivano, što se drugo najprije uči u stranoj zemlji, pale su psovke što pogoduju njegovom egu, pa kaže: „Ja imam veliki kurac“. Smijao se tako sam sebi, smijali se i mi i na kraju ipak reče: „Ma moš’ mislit’“. Iako Robbie ne kompenzira svoje nedostatke vizualima i svjetlostnim efektima, nepobitna je činjenica da je pjevaču fokus na sebi, pa je sve bilo u idolatrijskom tonu – mrežasta bista, hidraulična bista s krunom i pomalo staljinovsko/maocetungovski hipertrofirani portret što je i najudaljenija ekipa na sjevernoj tribini imala pred nosom. No treba ponoviti – RW ipak ima snažan i stabilan vokal prilagođen egzibicijama na pozornici, kao i različitim kompozicijama opusa.
Koncert je izbalansirao finim pogledom u prošlost i aktualnim pjesmama podobnim stadionskim izvedbama, a uz akustičnu je gitaru sljubio Britney („Baby One More Time“), Queen („We Will Rock You“) i Oasis („Wonderwall“) – tipične žanrovske predstavnike na što publika histerično reagira i zaboravlja na kišu što se cijedila s teškog neba. Vrhunac večeri bili su ipak stari hitovi, ponajprije „Me and My Monkey“ kada se uz pomoć svjetlosti i boja 30-metarska glava transformira u glavu čimpanze dok pod njom Robbie pjeva sagu o bakanalijama u gradu grijeha. Dvadesetodijelni set završava ultimativnim pop-klasikom „Rock DJ“ s kojim je zapečatio uspjeh početkom trećeg milenija i zbilja potvrdio da ni 13 godina kasnije, sada na pragu 40-te ne gubi elan i energiju.
No bisom napokon čvrsto sjeda na tron i izvodi inauguracijski triptih „Feel“, „She’s the One“ i „Angels“ kada publici (vjerojatno kao i svakoj dosad, ali ipak smo mu povjerovali) ispovijeda kako je nastup u Zagrebu jedan od najdražih i najsretnijih mu trenutaka u životu i povlači se u svjetla pozornice i spektakularnog vatrometa nakon izvedbe hita „Angels“ što je izbrisalo etiketu iritantnog momka iz Take Thata. U dvosatnom nastupu između proklizavanja pozorničkim platformama, šepurenja hrvatskom zastavom, promrzao i mokar do kože, momak što nije gotovo sedam godina haračio Europom i svijetom komplimentirao nam je zemlju i obećao se vratiti. Uslijed turneje „Take The Crown“ Robbie Williams doista preuzima krunu.
Aplauz za ovaj art novog kralja popa.
Setlista, Zagreb, Maksimir, 13. kolovoz, 2013:
Hey Wow Yeah Yeah
Let Me Entertain You
Monsoon
Not Like the Others
Minnie the Moocher
Kids
Sin Sin Sin
Bodies
Come Undone
Everything Changes
Strong
Gospel
Be a Boy
Acoustic Jam – Baby One More Time, We Will Rock You, Wonderwall
Millennium (akustično)
Better Man (akustično)
Sexed Up (akustično)
Me and My Monkey
Candy
Hot Fudge
Rudeboxx/Rock DJ
Bis:
Feel
She’s the One
Angels
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
