Risha u Tvornici kulture – stapanje Istoka i Zapada

Ne događa se često da neko strano glazbeno ime nekoliko mjeseci nakon objave debitantskog albuma koncertno dobaci i do nas. No iako je ime novo, David Eugene Edwards i Alexander Hacke ipak su glazbenici s pedigreom i dakako miljenici naše klupske publike.

  • 33
    Shares
Risha u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)
Risha u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Risha na arapskom jeziku znači ‘pero’. Glazbeno ‘pero’ sinoć je ispisivalo stranicu aktualne koncertne ponude u ovom gradu i ovoj zemlji koja ekspresno u posljednje vrijeme počinje strepiti od svega što je arapsko u velikoj simulaciji oživljavanja stoljetnog ‘branika kršćanstva’. No granice su ipak isuviše mekane sa svih strana, tako da je prolazak dvojice ‘migranata’ koji se odazivaju na ime Risha prošao nazapaženo. Možda i stoga što od te dvojice migranata, jedan dolazi iz SAD-a, a drugi iz Njemačke, pa je njihova ‘subverzivna djelatnost’ imala uspješnu krinku.

Pored svih ‘mjera predostrožnosti’ Risha je tako sinoć u Velikom pogonu zagrebačke Tvornice kulture pred 300-400 duša propagirala, uživala i izvodila ‘mračnu’ i u ovom vremenu ‘neomiljenu rabotu’ podsjećanja na to koliko Zapad duguje Istoku i koliko je istovremeno divno i moćno kad zajedno koegzistiraju, bar kad je o umjetnosti, tj. glazbi, riječ.

Pjevač i gitarist David Eugene Edwards, na kojeg smo se naviknuli kao na redovnog i rado viđenog gosta u ulozi frontmena Wovenhanda, sinoć je bio ‘drsko’ ufuran u nama čudne molitvene pokrete instantnog pročišćavanja duše pred svaku pjesmu kao i vokabular koji miriše na drevne jezike Istoka, da ne kažemo ‘arapski’.  No kombinirao je taj svoj novouspostavljni simbolički jezik s grlenom snagom materinjeg engleskog čime je bilo odmah jasno da Risha nije njegova kompletna preobrazba, već da ‘bager iz Wovenhanda’ itekako upečatljivo turira i u (n)ovoj formaciji.

Risha u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Drugi član tandema je Alexander Hacke iz njemačkog benda Einstürzende Neubauten, ali ujedno i Edwardsov stari prijatelj i suradnik. Hacke je bio zadužen za svaki zvuk koji nije odsvirao i otpjevao njegov kolega, a tu se računa i zanimljivo nadupunjavanje uloga. U Rishi Edwards ima moć vokala, ali ledeno prikovanu figuru pred mikrofonom, dok je Hacke bio onaj teatralni pokretački element nabijen adrenalinom.

Dodatno zanimljivo jest to što njih dvojica kao Risha uspijevaju pod jedan šešir ugurati i krautrock, i folk, i industrial, i grunge, i americanu, i dakako arapsku glazbu, ali i segmete glazbene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kreirajući od svega pulsirajuće hipnotičko grotlo – pravi ‘glazbeni heroin’ koji vam prolazi kroz sve pore, spravljen od sastojaka skupljenih sa svih strana, i čvrsto povezanih u cjelinu koja odašilje poruku o nedjeljivosti svijeta, dakako, i opet, u kontekstu umjetnosti. Istinska diverzija za sve koji misle suprotno, servirana glasno i bez zadrške.

Moskau u Tvornici kulture (Foto: Zoran Stajčić)

Glasno i bez zadrške sinoć su nastupili i domaći Moskau. Taj art-core kolektiv je čini se uspostavio koherentnu, stalnu, formaciju glazbenika i jači naglasak stavio na ritam čime je njegovo karakteristično ‘noise ludilo’ dobilo jaču oštricu. U cijelom konceptu, gledano i na ono što je nešto kasnije pružila Risha, Moskau je sinoć bila prava predgrupa na pravom mjestu.

  • 33
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh