Makarski bend Rezerve s prvim albumom je uistinu donio taktiku uskakanja ravno u zamku. S jedne strane drčni južnjački duh traži potvrdu vrijednosti, a s druge pankerska duša želi svima pokazati srednji prst.
Mladi rock bendovi koji streme zauzimanju neke mainstream pozicije na sceni je nešto čega u Hrvatskoj gotovo i da nema. Ima u tom spektru dakako starih prokušanih imena, ali to su sve glazbenici s najmanje dvadeset i kusur godina karijere. Čini se da tko je uhvatio vlak u devedesetima, uskočio je u posljednji te vrste.
Mladi rock bendovi se drukčije profiliraju već u startu i hvataju podžanrovske niše. Dakako, i vremena su se promijenila i rock je dao svoje u zauzimanju domaćeg mainstream prostora. Stvari su tu odavno okoštale, publika je segmentirana, a oni glazbenici koji sanjaju da će, poput Bregovića nekad, svojom glazbom pomiriti pastirski i urbani svjetonazor uglavnom ispadnu budalasti u svom naumu. Uglavnom, krenuti u u tako nešto je put koji vodi ravno u zamku.
Upravo je tako, „Ravno u zamku“, svoj prvijenac nazvala makarska grupa Rezerve. I upravo su oni s periferije Hrvatske i grada iz kojeg do sada nije izašao niti jedan bitan bend za ovdašnju scenu krenuli s tom ‘think big’ premisom. I dolaze toliko kasno, uza sve i umotani u retro ruho koje je odavno izašlo iz mode, da je taj pokušaj još i simpatičan u svoj svojoj naivnosti. Čak i taj naslov albuma, koji bi trebao biti neko nemušto zatvaranje usta glazbenoj kritici. No i to je samo dio njihove priče i možda dojam na ‘prvu loptu’.
Rezerve imaju dovoljno materijala za pokriće, ali i još posla oko brušenja iste. Ponudili su na prvom albumu dosta toga, pokazali solidno umijeće i žanrovsko razumijevanje stvari, ali je sva ta šarolikost nabacana i opaska za brušenje u budućnosti se odnosi na dio kako bolje servirati priču, kako bolje istaknuti bitno, a riješiti se nepotrebnog.
Za početak album „Ravno u zamku“ zvuči kao da sklopljen od dva albuma i u dobroj mjeri od dva različita benda. Kao da su na teren utrčale dvije postave s dvije različite taktike. Prigodno za ovu priliku bi ih mogli nazvati Rezerve 1 i Rezerve 2.
Rezerve 1 je punk rock bend koji kao da se napajao Stranglerima do besvijesti, a po putu zakvačio i riječki punk iz osamdesetih, te odlučio da nema bolje od toga. Rezerve 1 u dobroj mjeri tako i zvuče, bar potpisniku ovih redaka, ne u smislu da su u sebe komprimirali zvuk starog Leta 3, Termita i Parafa, već da su i oni iz tog vremena, ali s bitnom razlikom, a to je da im se produkcije uhvatio netko tko je u radio npr. Cacadou Look. Žestoko, a opet ušminkano.
Rezerve 2 je pak pop rock bend iz osamdesetih. Preferiraju umiveni zvuk i obrasce po kojima diše devedeset posto domaćeg radijskog uredničkog kadra, čak i ako u taj kadar ubrojimo format-software kojeg će pjesme poput „Koga briga za zvijezde“ i „Madona“ lako prevariti u slaganje neke nostalgičarske liste. Rezerve 2 vole Lake pingvine i Idole, ali se ne mogu odlučiti da li bi bile kao oni jer jednako tako vole i pijevne refrene Animatora, iako bi možda bilo bolje da se ugledaju na Laboratoriju zvuka. No opet, Laboratorija zvuka se iz današnje regresivno-dosadne perspektive onoga što emitiraju lokalni i nacionalni radio valovi čini svemirsko progresivnom glazbom.
Rezerve 2 dakako i benigno otvaraju album „Ravno u zamku“, da bi središnji dio zauzele gitarske distorzije i zgusnuti tempo Rezerve 1. Stara je to taktika unošenja pomutnje u slušateljske redove. Toliko stara, da je već i zaboravljena. Toliko stara, da je simpatično kako je je netko uopće tako naivno i koristi.
No opet, Rezerve dobro plivaju u tom svom retro štihu, s tim da su daleko uvjerljiviji, da ne kažem na svom terenu, kad brže potjeraju ritam. S druge strane, pop elemente će posebno morati brusiti, jer ako već naginju humoru kad se toga dohvate, onda moraju imati i daleko bolje tekstualne gegove kako bi pjevač Šime Lalić bio još više istaknut, tj. njegov karakter u pjesmama, i da baš ne bode oči, tj. uši, konstatacija da ovaj bend misli da je ‘pop pjesmuljak’ lakša zadaća od rock pjesme. Nekad je upravo suprotno.
U konačnici, „Ravno u zamku“, iako je kaotičan s jedne strane, s druge nosi određeni šarm svoje uklopljive neuklopljivosti. A također se ne treba gubiti iz vida da je jedan bend koji je do prije godinu-dvije u lokalnim medijima izjavljivao kako ne pozna nikog iz glazbenog biznisa kad je bila riječ o nekom proboju, ipak uspio uvjerljivo ucrtati Makarsku na rock kartu ove zemlje. Uletjele su Rezerve ravno na scenu, a to što scena zna biti zamka, to je drugi par rukava.
A kad je već riječ o zamci… jedino što se sigurno da naslutiti jest da će za Rezerve prava zamka biti drugi album. Morat će donijeti odluku koju stranu će odabrati. Ipak. Osamdesete su davno prošle. Kao i tadašnja pravila igre.
Ocjena: 7/10
(Croatia Records, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
