Trinaesto izdanje Pozitivnog koncerta održanog u subotu 2. prosinca nije sa sobom donijelo i dosadašnju ispunjenost velike dvorane Doma sportova.
Dobar niz godina Pozitivan koncert, koji se uvijek održava oko 1. prosinca kad je Dan obilježavanje borbe protiv AIDS-a, bio je svojevrsna who is who smotra domaće i regionalne scene, može se reći po uzoru na Fiju Briju festival iz devedesetih. Možda bi bilo preoštro reći kako se ta koncepcija pohabala baš na 13. izdanju ove godine jer se okupilo između tri i četiri tisuće posjetitelja u velikoj dvorani Doma sportova, već prije da su se pored unutrašnjih (o kojima će biti riječi nešto kasnije) uključili i neki drugi vanjski otegotni faktori koji su doveli do ovakvog ishoda.
Pojava Adventa na masovnoj skali u metropoli unazad par godina nije zanemariva stvar, posebno ako se uzme u obzir da su iste večeri Jinxi svirali na Europskom trgu na besplatnom koncertu. Nije loše spomenuti da je i Natali Dizdar u Boogaloou promovirala svoj novi studijski album i već se dolazi u problem s računicom za dio publike koju je u dobroj mjeri trebao u Dom sportova privući Elemental.
Možda još poraznija računica ispada s Brkovima kao headlinerima. Za gradske ljubitelje bastardnih folk-ska drmeša ultimativni događaj bio je nedavni koncert Dubioza kolektiva u Areni, a gypsy rokeri Gogol Bordello, pojačani njujorškim trubačima Lucky Chops su dan ranije rasprodali Tvornicu kulture. Baza onih koji bi te večeri potegnuli u Dom sportova zbog Kawasaki 3P-a, Repetitora i Otrovne Kristine u ovo doba turbo potrošnje i obilja događanja realno je oko dvije tisuće njih. I oni su na koncu i potegnuli malo ranije kako ih ne bi propustili. Također, nitko od ovogodišnjih izvođača nije imao svježi album ili materijal za predstavljanje čime je izgubljen i element ekskluziviteta.
U osam sati prvi se na pozornicu popeo domaći hard rock trio Otrovna Kristina, tj. najmlađa inkarnacija grupe Seven That Spells gitarista Nika Potočnjaka. Prošli su u subotu sva bitna poglavlja s eponimnog prvijenca i uvrstili nešto novog materijala poput posljednjeg singla „Suša“, dok je završnica bila instrumentalnog karaktera bez želje benda da komunicira ikako drukčije osim glazbom s publikom koja je polako ‘kapala’ u dvoranu. Sve u svemu, korektno i za vrijeme i mjesto bez nekog posebnog emotivnog vezivanja publike i sastava.
Beogradski Repetitor bio je već drugi par rukava. „’Ajmo malo da zagrejemo ovu ledenu dvoranu“, rekao je Boris Vlastelica s pozornice u prvom dijeli nastupa dok je istovremeno imao problema s kablom koji mu je svako malo prekidao signal iz gitare. Stvari su ubrzo sjele na svoje mjesto i Repetitor su se opet pokazali neodoljivima sa svojom sirovom adreanlinskom energijom koju su emitirali dvoranom, oduševljavajući prisutne sve više sa svakom novom izvedenom pjesmom. Teško ih je ne voljeti u tom njihovom snažnom seciranju pomućenih balkanskih prilika kroz tekstove pomućenog uma uz detonacije ritma i atonalne krike električne gitare. Nizali su „Ako te ikada“, „U pravom trenutku“, „Crvena“, „Ekspedicija“, „Suženi snovi“ od kojih je svaka bila potvrda da je ovaj trio i dalje nešto narazornije i najeksplozivnije na regionalnoj sceni. Na kraju se s partera tražio bis, ali satnica to nije dopuštala.
Publika je već bila zagrijana, a i parter popunjeniji kad su krenuli Kawasaki 3P motivirani da svakog prisutnog uključe u svoj nemilosrdni ska tulum. Već se na „Veliki dispečer“ i „Kristin“ atmosfera u publici fino uzburkala, ali kad su Kawasakijevci okrenuli gas prvo s „Mate Parlov“, a potom s „Ni da ni ne“ i „Puta madre“ emocije u dvorani su eskalirale. Ta koncertna mašina energično je drobila sve pred sobom. Da Zagreb kojim slučajem nema Kawasaki 3P, trebalo bi ga izmisliti. Ujedno, šteta je što oni nisu bili headlineri, jer kao posljednji rock otpadnici svog vremena, ne samo da su na Pozitivcima do sada dokazali da to i mogu i da nikome tko je nastupio nakon njih nije baš bilo svejedno, već bi to bio i neki jasno izrečeni stav, kao što je i pozicija Brkova u tom redoslijedu također stav da je vrag odnio šalu.
Elemental je krenuo s pjesmom „Priroda i društvo“ koja kao da je bila i najava za mellow set koji je potom uslijedio s većim naglaskom na pjesme s istoimenog, i dalje recentnog dvostrukog albuma. Vjerojatno je energični nastup Kawasaki 3P utjecao na dojam nastupa Elementala koji se zbog toga pomalo činio kao da je na autopilotu do posljednjeg raspašoj-okidača „Goli i bosi“.
„Serbus dragi Zagreb moj“, parodija Željka Pervana iz 1989. iz razglasa je najavljivala dolazak Brkova kao zvijezda večeri. Koliko god se Pervan tada, prije skoro 30 godina, sprdao, nedvojbeno je njegova šala s vremenom postala šablona raspada kulturnih kriterija, ili možda bolje, da su isti uvijek bili isuviše krhke prirode poput Potemkinovih sela usred divljine i da je Pervan na to samo ukazao tada poput nestašnog dječarca koji je prvi viknuo „Car je gol!“.
Uglavnom, na Brkovima nisam izdržao ni dvije pjesme. Jest da su skupili finu sljedbu na svoju glazbenu varijaciju lucidnog Pervanovog vica, ali su i dalje kamen spoticanja na vratima kontrakulture, jer su sebe namjerno lišili bilo kakvog estetskog i intelektualnog karaktera. To je glazba poraza kontrakulture. Dakako, nije kontrakultura sveta krava, u njoj je puno šumova u komunikaciji, ali za potpisnika ovih redova Brkovi su anulirali sve ono što su prije njih radili Elemental, Kawasaki 3P, Repetitor i Otrovna Kristina na pozornici u ledenoj dvorani Doma sportova. Vic je preuzeo mjesto glavne atrakcije. No i to što Dom sportova nije bio pun na Pozitivcu također može značiti da je i kontrakultura zauzela stav po tom pitanju. Ili da uz sve pobrojane okolnosti sve pripišemo i tome da je 13 nesretan broj.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
