Ako ste u svijetu rocka, onda nije bilo važnijeg prijenosa od onog koji se po srednje europskom vremenu zbio u ponoć s 9. na 10. siječnja 2016. (tj. u 15 sati po istočnopacifičkom vremenu) na službenom Youtube kanalu grupe Motörhead. Bio je to posljednji oproštaj od Iana Frasera kojeg je većina znala imenom Lemmy Kilmister.
Paul je imao najduže izlaganje, ali je puno toga otkrio o svom ocu za kojeg je zaključio da je imao stil i karizmu i da niti jednog trenutka u životu nije bio pozer, već uvijek stopostotno svoj. „Njega uvijek zanimala muzika, a ne pokazivanje. Nikad njega nitko nije snimio kako se zabavalja u nekom discu ili da radi neke skandale. Nikad nije mario za novac iako je upoznao siromaštvo i živio po skovotovima u mladosti. Nije bio religiozan, ali je bio duhovan čovjek, filozof, poznavao je povijest i njene aktere, za svaki komad oružja ili uniforme koji je imao i koje je skupljao cijeli život znao je točno odakle potječu, cijelu pozadinu. Nikad nije tolerirao da se priča dok se sluša muzika, pogotovo njegova. Za njega glazba nikad nije bila sporedni ugođaj“, rekao je Paul i oprostio se od oca uz riječi kao je on bio istinski slobodni duh, ultimativni rock and roll tata.
Lemmy je bio ultimativni roker i za snagatora Triple H, profesionalnog wrestlera koji je također održao dirljiv govor pun udivljenja prema neponovljivom džentlmenu, čovjeku iskrena srca i glazbe koja je ostavila traga čak i u WWF svijetu.
Za sve rokere koji su pričali na komemoraciji bilo je vidno da im je Lemmy bio više od uzora i kolege. Doslovce su prema njemu osjećali strahopoštovanje, iako se on prema svakome od njih ponašao kao prema bilo kome drugom. Lemmy je jednostavno bio životni autoritet. Dave Grohl mu je drhtavim glasom rekao: „Znate ja sam svirao u Nirvani i sad imam bend Foo Fighters” kad ga je prekinuo u igranju video igre u Rainbowu i u neizvjesnosti čekao što će mu Kilmister reći kad je skrenuo pogled na njega. Slash se tako jedino pred njim posramio poput klinca pozera kad ga je Lemmy prvi put vidio odjevenog u Jack Daniel’s majicu. „Mogao si muljati cijelom svijetu, ali nisi mogao Lemmyju“.
Mattu Sorumu, kojeg mnogi drže jednim od najboljih hard rock bubnjara Zapadne obale također su klecnula koljena pred Lemmyjem nakon što je dobio poziv da zasvira s bendom nakon što su se raspali Velvet Revolver. „Zašto ja? Zato jer si dobar. Ok, kad imamo probe? Nemamo“, prepričao je bubnjar svoju tadašnju kratku konverzaciju s Lemmyjem i nastavio: „Kad je rekao da nećemo imati niti jednu probu, presjekao sam se. Uhvatio me strah, znao sam da ako zaserem iti jedan detalj na koncertu da će me fanovi Motörheada linčovati.“
Za Slima Jima iz Lemmyjevog usputnog projekta The Head Cat, Kilmister je bio ‘posljednji Mohikanac’; „Znali smo igrati šah i slušati Genea Vincenta, i to s kazeta koje je on još onomad snimio slušajući BBC-eve emisije. Bio je posebno ponosan na te snimke. Mislim, ima li više danas takvih ljudi? On je bio posljednji iz svoje vrste. Za mene je bio posljednji pravi britanski džentlmen.“
„Ne plači u svoje piće. Trgni ga i slavi život“, prepričao je Mikkey Dee, bubnjar Motörheada jedan od svojih posljednjih razgovora s Lemmyjem, kad su obojica već znali da se kraj probližava neumitnom brzinom. Svoj govor završio je riječima: „Nedostajat ćeš mi zauvijek. Počivaj u miru brate, kolega, druže i prijatelju. Vidimo se uskoro. Znam da ni gore ne miruješ. Otišao je Würzel, otišao je Animal… Sigurno već imate bend.“
Po završetku komemoracije. Jedan od tehničara je na pozornici ukrašenoj cvijetnim vijencima u obliku malteškog križa, ali i upaljenim Marshall pojačalima udario akord po Lemmyjevom Rickenbackeru i ostavio ga da mikrofonira dok se se prisutni razilazili i kretali k Rainbowu gdje je bilo zakazano novo druženje i nova runda prisjećanja na najkulerskijeg karizmatika kojeg je rock imao, možda jedinog koji se smrti smijao u brk čak i kad se posljednji put prijavljivao u bolnicu i to učinio pod lažnim imenom Justin Case.
„Ljudska rasa bez tebe je puno gore mjesto za život“ – rečeno je također tog losanđeleskog popodneva s govornice Forest Lawn Memoriala u Los Angelesu.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
