Pips Chips & Videoclips ‘Akustični Walt’ – originalnost ispred svega

Ako je pravilo današnje glazbe da više nema pravila i da treba raditi neočekivane poteze, onda su Pips Chips & Videoclips i tu na čelu kolone.

Pips Chips And Videoclips 'Akustični Walt'

Na staro poznato pitanje: „Može li se u glazbi biti originalan?“, odgovor je i dalje: „Da.“ Posljednji primjer toga je iz ‘našeg dvorišta’. Na spomen unplugged albuma i sessiona svakome je poznata matrica u glavi, a to je da je obično riječ o kompilacijskom ‘best of’ angažmanu u ‘ištekanom’ ruhu. Pips Chips & Videoclips su prvi bend koji je u potpunosti u unplugged verziji odsvirao i objavio isključivo posljednji, recentni studijski album. I to u DVD obliku bez izdvojenog audio zapisa na CD-u.

U nekom komercijalnom smislu gledano takav iskorak u najmanju ruku je čudan. No što kod nas uopće i znači pogled kroz komercijalnu dioptriju kad su glazba i glazbena izdanja u pitanju? Stvar se ionako okrenula naglavce jer diskografi nisu na vrijeme uskočili u digitalnu eru u kojoj su, kako je netko pametan rekao, papirnate dolare u biznisu zamijenili digitalni centi, a pokazalo se da se i tih digitalnih centi zna nabrati zbog omasovljenja novog načina i navika konzumacije glazbe. No da se sad ne otvara nepotrebno druga tema, treba se vratiti na Pips Chips & Videoclips kao jednu od rijetkih grupa iz 90-ih koja osjeća bilo vremena i djeluje u sadašnjosti. A ta sadašnjost je jako okrutna, ako neki bend misli živjeti po prerogativima prošlosti. Jedini imperativ je pratiti vlastitu liniju inspiracije kud god ona odvela.

U tom kontekstu gledano „Akustični Walt“ je upravo to – još jedan korak naprijed za PCVC bez odmjeravanja u smislu: treba li tu koketirati s prošlošću, a isto tako igrati se s onim što bi većina glazbenika u njihovoj situaciji ostavilo netaknutim. To što bi kod mnogih ostalo ‘netaknuto’ svakako je prošlogodišnji album „Walt“, remek djelo ovog benda koje je objeručke prihvatila i kritika i publika, kao što je i struka odlučila da za skorašnji Porin treba imati šest nominacija. Teško je reći tko u takvim okolnostima ne bi isključivo samo svirao na lovorikama.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=8TBGY4O2YiM[/youtube]

No PCVC su odlučili rastaviti „Walt“ i sklopiti ga s nešto drugačijim komponentama, igrajući se i s redoslijedom pjesama čime je dodana druga dimenzija u kojoj se lako zapitati, je li taj redoslijed možda bolji? Na to treba odmah potvrdno odgovoriti obzirom na ozračje i aranžmane. Gledano produkcijski u video segmentu, riječ je o niskobudžetnom uratku snimanom s mobitel-kamerama, jednostavno montirano i u nekim dijelovima ‘pedeblajno’ opskurnim montažerskim efektima. Dakle ‘ništa posebno’, ali dovoljno za pružanje insajderske informacije u najznačajnije momente svega što se događalo tijekom tih akustičnih sessiona. Time je opet stavljen glavni naglasak na glazbu zbog čega bi se lako dalo pomisliti da je sve to trebalo završiti na CD-u, a ne na DVD-u, no to bi možda bilo kratkovidno zadiranje u „Walta“ koji ovom ekstenzijom postaje više konceptualno poglavlje benda, a manje ‘samo’ album. Možda je i to pitanje: „A zašto nema CD-a?“, efekt koji se ‘autori’ htio postići.

Što se tiče redoslijeda pjesama, jako je dobra odluka da ga „Walt Disney“ i otvara, dok se „Kratka povijest“ (koja je bila prva na albumu), usidrila na četvrtom mjestu. Slično je i s „Trubačem“ koji je u ovoj akustičnoj verziji i s Yayom kao leadom jedan od najboljih boogie-blues komada domaće produkcije snimljene u novije vrijeme. „Trubač“ nakon emotivnog poniranja središnjeg dijela podiže adrenalin u završnici dajući zamaha i „Plivaču“ da bi završni i logični krešendo uslijedo s „Htio bi da me voliš“.

Akustični video eksperiment je u svakom slučaju upalio. „Akustični Walt“ je tako došao kao dvostruko podvlačenje crte ispod opusa novih pjesama PCVC-a i još jedan dokaz da bend kad ima dobre pjesme može s njima raditi što želi i neće uprskati stvar. Samo se treba odvažiti. Dubravko Ivaniš i njegovo društvo su se odvažili i to učinili. Svi koji krenu sličnim stopama bit će ‘drugi u redu’, čime se vraćamo na pitanje originalnosti s početka recenzije. Nije lako, ali se može.

S tim da ću za kraj ipak naivno zavapiti: „Zašto nema i CD-a?!“, iako znam odgovor.

Ocjena: 9/10

(Dan Mrak, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh