‘Njuške’ u EXIT-u – ljudsko u psu i pseće u čovjeku

Eventualna jednoličnost monološkog nizanja ritmički je razbijena na prava mjesta smještenim, efektnim plesno-pjevačko-gimnastičkim točkama, plus jedna „pseća“ modna revija, popraćenima glazbom. Scenografska ogoljenost pozornice – tek klizna „ploča“ iza glumaca koja ujedno služi i kao platno za video projekcije (video: Vice Rossini) na kojem se mahom, jednostavno, ali vrlo odgovarajuće, izmjenjuju fotografije pasa i natpisi što legitimiraju aktualnog pripovjedača – ne doima se nedostatkom, jer u „Njuškama“ se događaji ionako ne prikazuju, nego prepričavaju izravno publici, a „praznina“ je posve popunjena kako snažnom prezentnošću glumaca, tako i minimalističkim, no neobično djelotvornim i preciznim oblikovanjem svjetla (Marino Frankola i Dragan Micić) i glazbe (Willem Miličević) koji, između ostaloga, mjestimično vrlo kratko i gotovo neprimjetno uskaču u prizor kako bi potcrtali emotivni učinak katkad samo jedne rečenice. Recimo, nimalo spektularan, niti kompliciran potez prigušivanja rasvjete i osvjetljavanja glumčeva lica baterijskom svjetiljkom koju sam drži, u prizoru s njemačkim ovčarom, uvelike mijenja atmosferu i ostavlja dojam velike ambijentalne promjene. Baš kao što i prosto otkrivanje barskog stolca dotad skrivenog iza zavjese, na kojem će, sada za mikrofonom na stalku, biti ispričana priča o Puti i Pređi, stvara uvelike nov doživljaj, kao da je izveden kakav zahtjevan scenografski zahvat.

Jednako jednostavna i djelotvorna je i kostimografija (uvijek iz ljudskog odjevnog rekvizitarija, kao što i gotovo sva ostala rekvizita pripada repertoaru čovjekovih pomagala) Marite Ćopo koja odmjerenim intervencijama na temeljni kostim crne trenirke i potkošulje gotovo znakovno doprinosi glumačkim metamorfozama – npr. komandosko-pljačkaška crna kapa s otvorima za oči i komandoski prsluk značajno će obogatiti profil policijskog njemačkog ovčara, (kvazi?)vuneni kožuh dodatno ocrtati hrvatskog ovčara, a kakva obična (ljudska) perika uvelike oblikovati karakter ovog ili onog psa.

Mada načelno „govori iz pseće perspektive“, posrijedi su pseća razmišljanja kako ih zamišlja čovjek, a „ljudsko u psu“ i „pseće u čovjeku“ spaja se u nerazlučivo jedno. Sklonost autora prema četveronožnom čovjekovom najboljem prijatelju svejednako je evidentna, a osim implicitnog poticaja gledatelju da se potrudi bolje razumjeti svoja pseta, angažman za boljitkom homo-kanidskih odnosa izriče i ponekim izravnijim pozivom kao što je video prikaz fotografija iz šinteraja. Cjelina je zgodno poškropljena mahom ironijsko peckavim referencama na aktualnu stvarnost, od pridavanja medijske važnosti konkurentnosti „Vlatke i Ave“ do blagodatnosti ulaska u EU, krasno naznačene postavljanjem „EU prizora“ neposredno nakon domoljubno oplahnutog monologa hrvatskog ovčara.

No predstava nije namijenjena samo posjednicima pasa ili samo ljubiteljima životinja. U osnovi, posrijedi je tema uvijek aktualnih i zanimljivih te svakome prepoznatljivih međusobnih odnosa i vječne potrage pojedinca za ljubavlju, ispričana na neuobičajen i osobito duhovit način.

I da, iako pseća tema, humor i vrckavost cjeline zacijelo zadovoljavaju interes mališana, seksualne aluzije te količina psovki vjerojatno bi zbunili i uznemirili one ispod deset godina, a možda i nešto starije.

(Teatar EXIT, Zagreb, 18. siječnja 2014.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 €

5.00 €

10.00 €

20.00 €

50.00 €

100.00 €

200.00 €

Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute