Njuorlinški grammyjevac i jedna od najboljih bijelih jazz vokalistica mlađe generacije predstavili su se sinoć na Rovinj Jazz Festivala, dakako premijerno u Hrvatskoj.
Američka pjevačica Jane Monheit svakako spada u mlađe uzdanice vokalnog jazza. U 16 godina karijere objavila je 12 albuma, a posljednji „The Songbook Sessions: Ella Fitzgerald“ kao što i ime ukazuje posvetila je svom najvećem pjevačkom uzoru, kako je, uostalom, izjavila u rovinjskoj dvorani Adris u subotu na pretposljednjem koncertu ovogodišnjeg, šetog po redu, Rovinj Jazz Festivala.
Upravo je zajednička ljubav prema Elli Fizgerald spojila ovu 38-godišnju Njujorčanku s njuorlinškim multiinstrumentalistom i grammyjevcem Nicholasom Paytonom s čijim odličnim triom i nastupa. Rovinjski koncert nastavak je njihove trenutne turneje i upravo dovršenog maratonskog australskog niza gdje su Paytonov trio i Monheit u dvanaest dana imali po dva koncerta dnevno. Osjetno je bilo na rovinjskom koncertu da Monheitin glas ima poznati patinu kakva se dobije uslijed turneja, ali izvedba dakako nije patila dok je izvodila standarde iz Velike američke pjesmarice koje je proslavila Ella Fitzgerald, a napisali ih velikani poput Georgea Gershwina i Irvinga Berlina.
Monheit je majstorski nizala klasike „I Was Doing Alright“, „All Of You“, „This Time The Dream’s On Me“ i „I’ve Got You Under My Skin“, dok je bisu pripadala „Honeysuckle Rose“ Fattsa Wallera i Andyja Razafa, kao što je kao začin garnirala i svoju energičnu-emotivnu narav, ne suzdržavajući kratki smijeh kojim je gotovo ispratila svaku pjesmu.
Koncert je imao dva potpuno različita „poluvremena“. Dakle u drugom dijelu koncerta je izašla Monheit čime su stvari krenule u daleko pitkijem smjeru za publiku, dok je prvi dio pripadao Nicholas Payton Triju, koji na u određenim trenucima nosio komornu atmosferu posebice tijekom izvedbe Jarrettove „No Lonely Nights“. Jest da bi i samo cjelovečernji koncert Nicholas Payton Tria bio poslastica za sebe, no bit će da „rezani“ komercijalno-nekomercijalni pristup bolje prolazi kod određenog dijela (šire) publike.
Upravo stoga bila je jasna Paytonova suverena dosljednost u 45 minuta prezentacije glazbenih dosega njegovog trija, počevšio od uvodne „Eight“ s albuma „Numbers“ pa do „L for Melvin Lastie“ s albuma „Letters“, dakle konceptualno osmišljenih dugosvirajućih uradaka kojima je Payton afroameričku kulturnu vizuru postavio kao centar svog glazbenog univerzuma, što mu je u određenim krugovima i priskrbilo ne baš ugodan epitet crnog fundamentaliste (što suradnja s jednom Monheit svakako razobličuje i negira).
Posebno zanimljiv dio rovinjskog koncerta, i vizualno i slušno, bilo je Paytonovo istovremeno sviranje trube jednom rukom, dok je drugom prebirao po tipkama klavijatura čime je bez problema iz trija gradio vizuru kvarteta na pozornici, što nije nimalo čest slučaj kad su u pitanju jazz koncerti.
Za kraj, može se dodati kako su hirovite vremenske prilike, koje su ovih dana suspendirale ljeto, učinile pozitivnu stvar seljenjem nastupa Paytonova trija i Monheit u dvoranu. To je uistinu bio nastup koji je trebalo poslušati u gotovo klupskoj dimenziji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
