Naxatras u Vintage Industrialu – klupski fenomen iz Soluna

Malo je mladih bendova koji dolaze iz šire okolice Balkana i s drugog govornog područja koji ima izvrsnu prođu kod zagrebačke klupske publike. U tom smislu grčki trio Naxatras nakon sinoćnjeg koncerta spada u u red pravih malih klupskih fenomena.

  • 12
    Shares
Naxatras u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)

Pred hrvatskom publikom Naxatras su debitirali na Tabor Film Festu, već prošle godine su rasprodali samostalni koncert u KSET-u, na nakon što je sinoć malo nedostajalo da to učine i na prvoj ovogodišnjoj koncertnoj večeri Good Vibrations programa u Vintage Industrialu, nije isključena opcija da će to uspjeti učiniti u bliskoj budućnosti i učiniti. Ovog puta svoju predstojeću eurospku turneju upravo su započeli sinoć u tom klubu u Savskoj 160.

Da stvar bude još zanimljivija, Naxatras spadaju u red bendova s nove rock psihodelične scene, s koje i, na zapadu, mnogo razvikanija imena često na koncertnim gostovanjima u Zagrebu sviraju pred 50-60 posjetitelja. U čemu je tajna? Može se reći da tajne tu i nema. Adut Naxatrasa nije stvaranje ludog koncertnog partyja i hiperadrenalinski show, već predana i kvalitetna svirka.

Naxatras u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)
Naxatras u Vintage Industrialu (Foto: Izidor Tačković)

Često im se uz stilski prefiks rock psihodelije dodaje i ‘stoner’, što marketinški privlači i taj dio slušateljskog ‘plemena’, no sinoćnji koncert ovog benda iz Soluna imao je u sebi daleko više jazz rock fussiona nego stoner momenta. Dobrom dijelom to je mogao biti i koncert koji bi kvalitetno funkcionirao i da je bio sjedećeg karaktera, posebice njegov središnji dio, no publika je tijekom dva sata stajala kao ukopana i upijala svaki zvuk s pozornice i što je najvažnije, prilično mlada publika, ona kojoj se obično lijepi etiketa slična ADHD djeci, tj. ako ih nešto ne počne brzo ‘drmusati’, onda gube pažnju i interes. Sinoćnji koncert je stoga više podsjećao da je jedna mlada generacija slušatelja pronašla neki svoj, današnji, pandan nekadašnjoj grupi Leb i sol.

Jer i Naxatras, koji čine gitarist John Delias, pjevač i basist John Vagenas i bubnjar Kostas Harizanis, su na svom trećem po redu albumu zaronili dublje u to ozračje insturmetalnog stapanja psihodelije u decentnom suukusu s grčkom misikom. Dakle, puno je tu više Istoka, nego Zapada, samo što je Istok izuzetno minuciozno zabašuren u ruho zapadnog zvuka u kojem Deliasova električna gitara rezonantno sve nadglasava u gilmourovskoj maniri. Bar je tako uživo zvučao album jednostavno nazvan „III,“ objavljen u veljači ove godine, odsviran pred zagrebačkom publikom. Da ne bi bilo zabune, Naxtras tu izvrsno baštine blues, funk i prog rock, ali filtriran kroz njima dobro osjetan antički moment, sličan onom koji je onomad prostrujio i kroz Pink Floyd kad su se obreli u Pompejima na susjednom Apeninskom poluotoku.

Publika je dakako bučno zahtijevala još nakon što je službeni dio koncerta završio nakon sati i pol. John Vagenas je tada najavio prvu pjesmu s prvog albuma, čime je desetminutna „I am the Beyonder“ otvorila finalnu polusatnu dodatnu dozu ‘analogije’ Naxatrasa. Što drugo reći, nego da uistinu budi nadu činjenica da se jedan bend iz provincije, kada se gledaju europski šoubiznis centri, bez ikakvih trikova i marketinške pompe probija samo kvalitetom svoje glazbe i osvaja srca ponajviše publike svoje generacije.

  • 12
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh