Jelena Svilar, Đino Kolega, Ivan Laić, Marko Podrug, Tomislav Sporiš, Igor Jurilj i Zoran Stajčić i ove godine su kreirali zajedničku listu 20 najboljih stranih albuma minule nam godine. To jest svatko od pobrojanih je kreirao svojih top 20, a onda je nemilosrdni aritmetički žrvanj sve to ‘samljeo’ u jednu listu oko koje ćemo se sigurno sporiti narednih dana, a po starom dobrom običaju istu i objavljujemo pa se slobodno sporite i vi s nama. Krivicu svaljujemo na aritmetiku.
5. Mac DeMarco “Salad Days”
Nevjerojatno je da je ploča nastala u tek dvadesetak dana. Lijen i topao kao sunčano jutro na nedjelju, “Salad Days” je savršeni DeMarcov mozaik čiji smo genij mogli naslutiti još 2012. godine kada je na sličan način skrpao dvije ploče u nepunih godinu dana ali i kroz nekoliko genijalnih Weezerovih covera strpljivo objavljivanih putem Dots&Dash-ovih blogova. I “Salad Days” na momente zvuči kao Weezer provučen kroz filter nekakve lo-fi romantike, međutim isuviše bi nepravedno bilo ovog izuzetno plodnog autora reducirati na tek jednu referencu pa nećemo ni pokušavati.
Michael Gira i Swans autori su s razlogom najhvaljenijeg albuma izdanog ove godine. Grandiozan je to album u trajanju od puna dva sata, pjesama natapoljenih katarzičnim, ekstatičnim i hipnotičkim zvukom koje vas nakon cijelokupnog preslušavanja ostavljaju s osjećajem kao da su vas ta dva sata tukli šakom u želudac i drago vam je zbog toga.
“Singles” je besprijekorna ploča, dirljiva igra sintisajzera koji magično povezuje trojac kao zvučna os i ‘uštelanih’ gitara koje s vremena na vrijeme podsjete na svoju prisutnost tek kako bi naglasile potrebnu dubinu ili melankoliju ovisno o onome što zahtijeva grleni Herringov vokal čije lirske interpretacije tih ponajviše ljubavnih pjesama pomiču granice žanra i čine se kao da nisu s ovog svijeta.
2. Leonard Cohen “Popular Problems”
Već je na „Old Ideas“, povratničkom albumu iz 2012. godine, Leonard Cohen odredio pravac svoje postbankrotirane karijere. Ne dirajući previše u svoj brendirani izričaj, glazbenu pratnju je potpuno ogolio i lišio orkestracija, glas produbio, izbjegava refrene i ustvari nam recitira vlastitu poeziju. Komoran, usporen i pun Cohenovih izdisaja, album „Popular Problems“ tipičan je uradak glazbenika koji respektira vlastite godine (točno ih je osamdeset!) i nije mu na kraj pameti hvatati korak s bilo kim i bilo čim.
Naravno, Jack White je frik. Dok nije u ratu sa svijetom općenito, a Danom Auerbachom posebice, printa najbrže ploče u povijesti i snima pucketave albume s Neilom Youngom, sve se više ufuravajući u imidž gangstera iz četrdesetih koji svira svoj frikovski blues iz budućnosti. „Lazaretto“ je blizanac Whiteovog solo prvijenca „Blunderbuss“ i naoko, u odnosu na prethodnika, glazbeno ne donosi mnoge novosti. Red bluesa, red countryja, sve začinjeno soulom i funkom sa tekstovima boljima nego ikad iz kojih izbija seksualna frustracija gotovo jednako intenzivna kao u pjemama Grindermana.
Saznajte više:
11 najboljih izdanja 2014. improvizirane, avangardne i eksperimentalne glazbe
Najbolji domaći i regionalni albumi 2014. godine
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
