Moskau ‘Gospel Machine’ – vapaj iz blata za Božjom pravdom

Navikli smo da su strani izvođači rock provenijencije često vezani uz utjecaje gospel glazbe, iz koje je jednim dijelom i prozašao rock kad se proučava stablo glazbenih vrsta, a time da su gospel klasici često na repertoaru, što koncertnom, što albumskom. No nismo navikli da ovdašnji bendovi imaju tu vrstu nagnuća, osim ako nije riječ o amaterskim crkvenim glazbenicima koji na nedjeljnim misama ‘čistih anđeoskih duša’ izvode jednako takvu glazbu, koja osim što uzdiže Boga nema nekih momenta kojim bi imalo očešala ‘pakao svagdašnji na Zemlji’.

Moskau 'Gospel Machine'
Moskau ‘Gospel Machine’

Koprivnički performersko glazbeno umjetnički sastav Moskau na tom polju unosi značajne promjene. Svega šest mjeseci nakon objavljivanja prvijenca „Dirty Ground“ izašli su s nasljednikom „Gospel Machine“, kolekcijom obrada poznatih gospel napjeva koji ne odišu toliko uzdizanjem božanskog, koliko vapajem prema nebu iz zemaljskog blata i mulja u želji za tom, tolikih stoljeća vapljenom, Božjom pravdom. Moskau vapi skoro kao skupina najvećih griješnika i predodređenih gubitnika i ne samo da nije neki napor osjetiti očaj kad primjerice zapjevaju o tome da nema groba koji može podnijeti njihovu težinu („Ain’t No Grave“), već je cijelu stvar prilično lako preslikati na našu stvarnost ekstremnog kršćanskog licemjerja koje se počelo organizirano valjati ulicama.

U takvoj stvarnosti „Gospel Machine“ može se doživjeti i kao soundtrack vremena u kojem onima s kraja društvenog hranidbenog lanca, među koje spadaju i domaći rokeri, ne preostaje previše osim da promuklog glasa upute molitvu koja zvuči oporo kao psovka. Sve nekako i počinje u takvom ozračju s „Grinnin’ In Your Face“ (jer ovdje se sudbina uistinu zna neceriti u lice), a stvari potom odlaze ‘koji metar dublje’ s „In My Time Of Dying“ s kojom je Moskau (na sreću) otišao dijemetralno suprotno od najpoznatije verzije ove pjesme, dakako one Led Zeppelina, kao što i s „John The Revelator“ nije okrznuo viđenje stvari kakvo su imali Depeche Mode.

Općenito, Moskau se držao vlastitih prerogativa koje je zacrtao na prvijencu „Dirty Ground“ koji je mješavina dram(at)ske tišine i grubih nasrtaja na instrumente i razne predmete koje u maniri Einstürzende Neubauten koriste u svom zvuku iz kojeg se ‘cijede’ utjecaji Waitsa i Cavea. Samo što ovog puta sve zvuči kao da je pomaknuto u neku kažnjeničku koloniju negdje na delti Mississippija s početka XX stoljeća, gdje su bijeli zatvorenici ‘pokupili’ gospel i blues crnoputih kažnjenika.

Grupi su se na vokalima pridružile i ženske članice Buga Klara Blanuša i Tena Rak (ex Vlasta Popić), Tena osim što pjeva, svira i harmoniku, a taj ženski doprinos itekako je dobrodošao u košmarnoj verziji pjesme „Go To Sleep You Little Baby“ i posebno na završetku u „Spiritual“ koja je možda i najbolje ostvarenje ovog albuma.

Ono što treba također razjasnite je da koliko god „Gospel Machine“ zvučao grubo i agresivno, on u sebi ne nosi ništa što bi se moglo protumačiti kao akt protiv vjere ili religije, već prije nešto što, kad se sve sagleda, u sebi nosi iskreni glas prema nebesima. Da smo u nekoj malo normalnijoj sredini u kojoj je doista razdijeljena država od crkve i u nekim normalnijim vremenima u kojoj ne vlada paranoidno-histerično licemjerje našao bi se i neki velečasni ili neki radijski urednik religijskog programa koji bi glazbu i ovih ‘crnih ovčica’ pustili ‘svom stadu’ ili ih ugostili na misi. No nismo. Živimo u zemlji u kojoj je u 21. stoljeću gore biti intelektualac, nego crnac na američkom jugu s kraja XIX i početka XX stoljeća. U zemlji u kojoj se na oltarima servira politički, a ne duhovni sadržaj. U takvim kontrastnim okolnostima izgleda da je kontroverzna stvar kad društvo glazbenih intelektualaca snimi duhovnu glazbu.

Obzirom da je danas vjerski blagdan, Moskau su se pobrinuli da ne propuste to obilježiti i koncertno. „Glazbena misa“ zakazana je za večeras u zagrebačkom Spunku. Budite tamo, bili vjernik ili ne. Povjerovat ćete.

Ocjena: 8/10

(Samizdat, 2016.)

Poslušajte: Moskau “Gospel Machine” na Bandcampu.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X