Mimika Orchestra ‘Divinities of the Earth and the Waters’ – kontrastom do sklada

Jedan od najuzbudljivijih albuma ove godine, ali i album koji nadilazi okvire jedne sezone i dakako vokalno-orkestralno djelo koje može svak strano istančano uho omađijati mistikom Balkana.

  • 91
    Shares
Mimika Orchestra ‘The Divinities of the Earth and the Waters’

Implementacija domaćeg i autentičnog u recentne glazbene tokove uvijek je u teoriji dobra formula, a u konačnici i ono što je poželjno za ovdašnje glazbene autore kako bi zaintrigirali područja izvan naših granica. Mimika Orchestra predvođena Makom Murtićem tu je formulu ugradila u svoje temelje, i iako nema ničeg novog u tome, način izvedbe i pristup tom složenom procesu jest nova zanimljivost kad je riječ o redefiniranju sadržaja i postavljanju novih okvira.

Za početak, orkestri znaju biti logistička i produkcijska noćna mora u odnosu na sve manje formacije. Njihova ‘prirodna tromost’ još je jedna otegotna okolnost za ulazak u avangardne sfere. Dvostruki vinilni album „Divinities of the Earth and the Waters“ već svojom istoimenom trinaestminutnom uvodnom skladbom ukazuje na to koliko je Mak Murtić uspješno ‘preletio’ preko problema i ustanovio izuzetno kompleksan i zanimljiv način komunikacije. Kao da kakofonični žamor na početku „Divinities of the Earth and the Waters“ najavljuje i ustaljuje patern kroz koji Murtić pristupa glazbenim konstrukcijama. Naime, tu se drži određenih free jazz postulata kreiranja jakih kontrasta koji se odvijaju istovremeno; ne pokušava pronaći harmonijsku pomirbu, već suprotstavlja različite elemente i njihovu disonancu od stvarajući repetitivni loop, koji se dovoljno ponavlja kako bi se u uhu stvorio novi patern gdje ta višeslojnost počinje disati skladno u svom svome (naizgled) neskladu. U neku ruku, kao da je orkestru pristupio s filozofijom DJ-a.

Ono što najviše voli suprotstavljati je istarski vokalni melos i zapadnjački ritam jazz orkestra. Upravo time kolorira sraz civilizacija. To je sudar zakučaste slavenske mitologije i kotača zapadnjačke logike. Dvije metrike koje kreću iz potpuno različitih polazišta, dva načina komunikacije koji se međusobno ne razumiju, a opet u kreativnom loncu Mimika Orchestra one pronalaze zajednički jezik, kao što i na ovim prostorima kakofonija različitosti stalno kreira i prožima nove oblike vremenske i prostorne autentičnosti.

„Divinities of the Earth and the Waters“ funkcionira i na razini univerzalnosti, jer nudi svakom uhu čujni kontrast između starog i novog, između tradicije i onog što se kolokvijalno običava nazivati progresom, stoga stoji i teza da je ovo ‘konceptualni album o čovječanstvu, zajedničkoj povijesti i kulturnoj povezanosti’, kako je bio predstavljen uoči objavljivanja. Konceptualni album o čovječanstvu s Balkanom u fokusu. Konceptualna je i priča koja prati život fiktivnog protagonista od njegovog rođenja pa do smrti (posljednja „Forgiveness Day / Dan oprosta“ upravo odiše katarzičnim grooveom čime se naslućuje i paganski moment posmrtnih ceremonija ispraćaja pokojnika koje su oprečne zapadnim običajima žalovanja).

I uz sve navedeno, kad se već spominje groove, album „Divinities of the Earth and the Waters“ obiluje ritmom, on poziva na ples koji ne postoji, koji nema svoje ime, ni definirane konvencije pokreta, ali provocira čula i traži da mu se prepustite u punom smislu individualnosti. Zanimljivo je da je Murtić kako bi jače izrazio taj element angažirao desetak stranih, uglavnom britanskih glazbenika koji s našim glazbenicima Leom Beslaćem, Lukom Čapetom, Filipom Novoselom i Hrvojem Nikšićem funkcioniraju kao prst i nokat u instrumentalnom segmentu.

Vokalni segment je pak drugi važni ures ove krune. Pjevačica Maja Rivić tu jednostavno dominira (uz nju su na albumu pjevale i Sylvia Schmidt, Laima Ivule i Anabela Barić), što svojim izuzetnim osjećajem za melodiju i izričaj našeg podneblja, što s okretnom sposobnošću jazz vokaliza. U svojoj izvedbi Rivić kao da sublimira životni i prkosni narodni duh, nešto što nije ‘pripitomljeno’ ni kad se čini da je tako – prava nematerijalna kulturna baština.

„Divinities of the Earth and the Waters“ tako predstavlja jedan monumentalni ambiciozni iskorak koji ne ostavlja prostora ravnodušnosti. Na prvo slušanje će svačiji ušni aparat staviti na kušnju zbog količine zvučnih informacija koje se strovale poput lavine. No ovo nije album za jedno slušanje. Svako novo, samo jasnije kristalizira sliku i čini aranžmansku strukturu sve više prijemčivom do te mjere da se neke figure zapeku u podsvijest da ih možete kasnije i otfućkati bez problema. To je samo još jedan dokaz koliko se u srži Murtić igra s nekim jednostavnim elementima koje vješto višeslojno zapakira i zamaskira kroz glomaznu orkestraciju.

Izuzetno uzbudljiv album koji, uvjetno kazano, jazz izričaj smješta u epsko-narodnu dimenziju u kojoj je do sada suvereno vladao jedan Mojmir Novaković kroz svoje sastave Legen i Kries. S albumom „Divinities of the Earth and the Waters“ Mimika Orchestru se otvaraju vrata da postane moderni stup domaće glazbene avangarde. Mak Murtić gotovo da je postigao nemoguće u ovim našim skučenim uvjetima, kad je riječ o kulturi općenito, uhvatio je nit Božanstva Zemlje i vode, a tek mu je 30 godina.

Ocjena: 10/10

(PDV Records, 2018.)

  • 91
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh