Zapisi s četiri koncerta posljednje zajedničke turneje dvojice najvećih džezista svih vremena donose zvučnu sliku napetosti između izvođača, one unutar njih samih, te one između publike i kvinteta i unutar publike same. Na ovim snimkama jazz mijenja svoje lice u realnom vremenu.
Prošli tjedan objavljeno je šesto izdanje niza The Bootleg Series Milesa Davisa, “The Final Tour”. Prethodna izdanja donijela su snimke Davisovih koncerata s europskih turneja 1967., odnosno 1969., fenomenalne nastupe u Fillmoreu 1970. iz doba “Bitches Brew”, te studijske outtakeove iz doba njegovog rada s “drugim velikim kvintetom” sa sessiona koji će stvoriti albume poput “Miles Smiles”, “Nefertiti” i “Water Babies”.
Naslov šestog izdanja odnosi se na posljednju turneju na kojoj je s Davisom svirao John Coltrane. Riječ je, dakle, o još jednom povratku ovog niza na Milesova europska putovanja, ovaj put malo dalje u prošlost, točnije 1960. godinu. “The Final Tour” tako donosi snimke s po dva koncerta u Parizu i Stockholmu, te jednog u Kopenhagenu i to iz razdoblja kad su oba titana objavila svoje ključne albume iz tog razdoblja, Davis nezaobilazni “Kind of Blue”, a Coltrane ništa manje utjecajni “Giant Steps”.
Priča u pozadini ovog albuma kaže da je Coltrane u tom razdoblju namjeravao napustiti Davisov kvintet i nastaviti svoj pionirski rad u slobodnijem izričaju sa svojim sastavom koji je namjeravao okupiti. U jednu ruku nije više htio biti Davisovim pobočnikom, no i kreativne razlike u pristupu glazbi činile su jednako velik dio problema. Miles je toga bio svjestan, ali bilo je prekasno za izmjene i uz puno muke uspio je nagovoriti Tranea na još jednu, posljednju turneju, tijekom koje je saksofonist, prema riječima suputnika. najviše vremena provodio namrgođen i sam u autobusu “pušući orijentalne ljestvice u saks.”
Napetost se osjeća na sva četiri diska ovog albuma, i to ne samo ona između dvojice protagonista, već i ona u svakom od njih osobno. Set čine pjesme “So What” i “All Blues” s “Kind of Blue”, ali i balade poput “‘Round Midnight” i “Bye Bye Blackbird” za koje Davis vjerojatno pretpostavlja da ih publika želi čuti. S druge strane bijesni Coltrane doživljava prave eksplozije na svojim solažama koje redovno energičnošću i slobodom nadmašuju one vođe sastava. A tu je i sama publika od koje jedan dio burno protestira za vrijeme Traneovih eskapada, dok ih drugi dio žustro odobrava po njihovom završetku.
Ovo izdanje čini gotovo četiri sata glazbe s koncertima na kojim se setlista ipak većim djelom ponoavlja, pa tako “So What” dobivamo u čak četiri verzije u trajanjima između deset i petnaest minuta, što iskustvo slušanja može učiniti suviše repetativnim za slušanje u jednom komadu, unatoč raznolikosti izvedbe svake večeri. Ali ono što je neporecivo jest doživljaj dvojice genija koji dijele pozornicu, a ubrzo će zatim svaki na svoj način izmijeniti lice jazz glazbe zauvijek. Iako se može reći da se to lice mijenja i na ovim snimkama, i to u realnom vremenu.
Ocjena: 9/10
(Columbia/Legacy, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
