Mia Orsag, akademska kiparica i umjetnica uskoro pokreće novi projekt nazvan ‘Vrtlarenje’ u Ljetnom vrtu Vintage Industriala. Taj koncept kreativnog druženja pokrenula je iz razloga, kako je sama kazala, jer ‘uglavnom nemamo priliku upoznati ljude koji stoje iza filmova, izložbi, kazališnih predstava, plesnih koreografija i drugi kreativnih projekata’. A o čemu se konkretno tu radi porazgovarali smo s Miom. Dakako, za ‘Vrlarenje’ vam neće biti potrebne lopate, grablje i štihače, već malo znatiželje i dobre volje.
U četvrtak u Vintage Industrial Baru kreće program Vrtlarenje – Art Hangout. O čemu je zapravo riječ? Što je općenito Art Hangout?
Mia Orsag: Riječ je o projektu koji okuplja ljubitelje kulture, umjetnike i stručnjake koji djeluju unutar različitih umjetničkih disciplina. Ideja projekta je prezentirati suvremene umjetničke prakse i aktualnosti u području kulture kroz seriju događanja komponiranih od performansa, projekcija, razgovora i druženja s umjetnicima, a s ciljem razvoja interaktivne platforme za komunikaciju i druženje. Druženje je svakako okosnica ovog programa, s obzirom na to da projekt ne pretpostavlja klasičnu prezentaciju aktualnih zbivanja na domaćoj kulturnoj sceni, već onu malo osobniju kojom se umjetnika/kreativca predstavlja prije njegovog djela. Uglavnom nemamo priliku upoznati ljude koji stoje iza filmova, izložbi, kazališnih predstava, plesnih koreografija i drugi kreativnih projekata. Na Hangoutu možete upoznati kreativce i ljude koji se bave kulturom kao osobe koje, uz svoje profesije, imaju i hobije, strasti, kućne ljubimce, omiljena mjesta za izlaske, omiljenu vrstu glazbe, hrane…
Ovaj puta družit ćemo se s Martinom Miholić i speed dejtati s Linom Kovačević, Martinom Granić, Vidom Meić, Ninom Miom Čikeš, Markom Petrić, Coded Edge (Jure Perisićem i Silviom Ivkićem) i Sinišom Labrovićem… Pobliže ćemo se upoznati s Davidom Lušićićem, Marinom Brletić i Loncem s kojima ćemo porazgovarati o njihovim profesionalnima ali i privatnim izazovima. Pogledat ćemo dva kratka animirana filma Ivane Jurić i druženje nastaviti uz glazbenu kulisu Dj. P.l.o.t.z.a! Svako izdanje Vrtlarenja imat će svoj vizual, a potpisivat će ih različiti autori. Autor lipanjskog vizuala je Duje Medić koji će također s nama hengati. Cilj Vrtlarenja je stvoriti aktivan i vibrantan prostor komunikacije i suradnje, a upravo zbog toga mislim da je Ljetni Vrt Vintage Industiral Bara idealnan “rasadnik” ideja i atmosfere kakvu želimo postići…
Znači može se zaključiti da će Vrtlarenje biti prilično dinamičan događaj, u smislu; puno umjetnika puno predstavljanja, možete li primjerice reći nešto o desetminutnoj formi „speed dating“ koju će voditi vaša kolegica Martina Miholić, je li to ‘uobičajena praksa’ ili ‘vaš izum’?
Mia Orsag: Artist Speed Dating je autorski projekt Martine Miholić. Martina već postojeću praksu koristi kao instrument za proučavanje brzih formi komunikacije. Riječ je o kolaborativom projektu koji okuplja umjetnike iz različitih umjetničkih disciplina, građane i posjetitelje u popularnoj brzinskoj formi originalno predviđenoj za upoznavanje ljubavnika ili partnera. Zadana forma predviđa pet do deset minuta razgovora, unutar kojih će posjetitelji imaju priliku upoznati umjetnice i umjetnike uglavnom iz lokalne sredine. Po isteku zadanog vremena, sudionica tj. sudionik prelazi za drugi stol kako bi upoznao sljedećeg umjetnika ili umjetnicu. Martina navodi kako je cilj projekta, kroz neposredan kontakt, približiti umjetnost građanima, te ih upoznati s kulturnim umjetničkim idejama koje dolaze iz njihovih sredina.
Koja je periodika ‘Vrtlarenja’?
Mia Orsag: U toku ovih ljetnih mjeseci, vrtlarit ćemo jednom mjesečno.
Imaju li domaći umjetnici općenito premalo prostora za predstavljanje u javnosti?
Mia Orsag: Smatram da bismo, kad govorimo o kulturi, prije svega trebali poraditi na tome da se iznova probudi interes šire javnosti, a samim time proširivat ćemo i prostor za umjetnost i kulturu. Stvarno vjerujem da kada postoji interes, postoji i način.
Pitam iz razloga jer ste poznati po tematiziranju problema u kojima se nalazi umjetnost, kao i umjetnici. Prije dvije godine ste izložbom “Troškovnik“ zajedno s Martinom Miholić na 33. Salonu mladih upravo problematizirali egzistencijalni problem u koji upadaju mladi umjetnici po završetku školovanja. Time se povlačila i paralela s upitnosti kvalitete same umjetnosti koja nastaje u takvim uvjetima.
Mia Orsag: “Troškovnik” jest bio svojevrsni instrument kojim smo i popratnim programom, ali i kroz pruženi medijski prostor željele preispitati model financiranja umjetničkog rada kao i egzistenciju mladih umjetnika unutar postojećeg sustava. Vodila nas je ideja o tome da salon bude maksimalno pozitivan, interaktivan i edukativan, da umjetnicima koji izlažu pruži nešto više od reference u životopisu te da publiku educira o tome što u stvari znači biti umjetnik. “Troškovnik” je pokazao da nedostatka sredstava ne znači nužno i nedostatak kreativnosti, štoviše, da može biti upravo suprotno. Slažem se da je lakše stvarati kad ne moramo razmišljati o egzistenciji i financiranju, no čvrsto vjerujem da kvaliteta umjetnosti koju stvaramo nema veze količinom novca kojim raspolažemo.
Za vaš umjetnički potpis također je karakteristično da vas privlače i neke vrste ekscesa – one točke gdje kreće komunikacija između umjetnosti i ‘običnih ljudi’. U tom svjetlu pamtimo performas „Pucanj u prazno“ na kojoj su posjetitelji airsoft puškama gađali balone s imenima živućih poznatih osoba, pa i izložbu „Cenzura / Vandalizam?“ na kojoj su posjetitelji flomasterima ‘oblačili’ aktove umjetnika na fotografijama. Mora li po vama suvremena umjetnost imati u sebi tu neku provokativnu tj. ekscesnu crtu?
Mia Orsag: To nisu ekscesi, već anuliranje istih kroz naglašavanje problema suvremenog društva. “Pucanj u prazno”, koji sam radila s Martinom, ustvari je osvrt na odnos, prije svega umjetnik – kritičar/kustos, ali i na sve ostale međuljudske odnose. Vodila nas je ideja da kroz zabavu i druženje možemo pojačati svijest o međusobnoj interakciji, jer svako naše djelovanje nužno podrazumijeva određenu posljedicu, za koju je potrebno preuzeti odgovornost. Simbolikom balona, koji se kada je jednom probušen više ne može popraviti, željele smo potaknuti promišljanje o riječima koje izgovaramo i načinu na koji djelujemo, u svijetu umjetnosti, ali i u životu općenito.
“Cenzura/Vandalizam” je inspirirana nesretnom sudbinom plakada Vlaste Delimar, koji su u sklopu međunarodne izložbe “Društvo spektakla – kritika samospektaklizacije” bili su izvješeni u galeriji, ali i na oglasnom stupu na zagrebačkom Zrinjevcu. Vlasta je za taj rad, pod nazivom “Hrvatski proizvod” koristila klasičnu marketinšku strategiju, ali uz jednu važnu razliku. Za razliku od agresivnih, laskavih i zavodljivih reklama za donje rublje ili dobro prijanjajuće automobilske gume, Vlastine reklame su informirale o istini, baš kao što je bilo istinito i njeno nago tijelo što se na njima pojavljivalo. Plakati su, zbog navodnog širenja nemorala, bili uklonjeni sa Zrinjevca. Vlastin je rad ovim činom cenzuriran, a cenzuriranje umjetnosti obično smatram oblikom vandalizma i to je razlog zbog kojeg sam flomasterom “obukla” likove Vlaste i njezinih nagih kolegica i kolega. Ideja projekta je s jedne strane, izvorni čin cenzure i vandalizma izokrenuti u kritički postupak. S druge pak strane, izvrnuti situaciju u kojoj je nagost u galeriji “preživjela” za razliku od one na Zrinjevcu, time što svoj postupak provodim upravo u galeriji. “Cenzura/Vandalizam” problematizira višestruke standarde, a paradoksalnost ove situacije je za mene bio izazov kojem nisam mogla odoljeti.
Možete li nešto pobliže reći o vašem projektu „Cugaj s umjetnicom“ koji pored Vas i Martine, potpisuje i umjetnica Monika Meglić?
Mia Orsag: “Cugaj s umjetnicom” je interaktivni performans, svojevrsni “prima vista tulum”, ali i “mini” istraživanje kroz druženje s posjetiteljima, a vezano uz alkohol kao neizostavan dio društvene svakodnevice. Željele smo se osvrnuti na društvenu uvjetovanost i problematiku konzumiranja alkohola koja je danas izuzetno prisutna, a koje istovremeno nismo svjesni. Sve je popraćeno nekom vrstom alkoholnih pića, od poslovnih večera, preko kulturnih događanja do gotovo svih značajnijih susreta. Posjetitelji imaju svoju ulogu u dokumentiranju “cuganja”. Nakon što smo uz “pićence” pročavrljali sa zainteresiranim posjetiteljima, naši sugovornici su svoje dojmove upisivali u karton koji je podsjećao na onaj iz liječničke ordinacije. Kako su se posjetitelji izmjenjivali, tako je i količina alkohola u organizmu umjetnica rasle, a komentari u kartonima su se neminovno mijenjali. U kojem smjeru? Jedan od ciljeva ovog performansa bio je propitivanje odnosa publika-umjetnik, a oslanjajući se na teoriju o kulturi ispijanja alkoholnih pića, projekt je paralelno postavljao pitanja o funkciji umjetničkih prostora i prostora umjetnosti same, te ulozi umjetnosti u kulturi zabave, ali i kulture zabave u umjetnosti.
Pored ‘Vrtlarenja’ na kojim projektima još radite i što pripremate?
Mia Orsag: Hmmmm… Ako Vam odgovorim, što ćete me onda idući puta pitati? Neka za sada ostane ispod radara.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
