Oni su prvi rodonačelnici highway rock and rolla na ovim prostorima. Oni su pulski Messerschmitt i početkom 1990.-ih napravili su značajan produkcijski pomak na našoj maloj sceni objavljivanjem albuma ‘Foxxin”. Danas, 25 godina nakon objavljivanja tog albuma, može se reći statusno nepravedno zapostavljeni bend, u Vintage Industrial Baru u četvrtak 30. travnja uživo slavi svoj mali, ali značajni jubilej pred zagrebačkom publikom. Povodom toga porazgovarali smo s pjevačem, gitaristom, ujedno i vođom benda, Mirom Kusačićem.
Da se vratimo na povratnički album obrada „Rockafe“ iz 2003. godine. To se nekako ne čini previše promišljenim povratničkim potezom. Kakvo je vaše viđenje toga?
Miro Kusačić: Ako misliš da su albumi poput npr. prvog albuma Rolling Stonesa, Bowievog „Pin Ups“, Ramones „Acid eaters“, RATM „Renegades“, Metallica „Garage Days“ i da ne nabrajam dalje, albumi koji nemaju neki poseban značaj i nisu trebali ugledati svijetlo dana, onda si u pravu… Dakle, ponavljam, nikada nismo ugađali publici, jer to jednostavno ne moramo raditi. Tako je bilo i sa „Rockafe“-om. Snimili smo ono što nam se u tom trenutku činilo da najbolje radimo, i to je to. Tko je shvatio što želimo reći; super, tko ne kuži; ajd’ šetaj… Nemam više vremena, a ni volje objašnjavati neke elementarne stvari.
Originalna vinilna izdanja i „Foxxin’“ i „Shake That Thing“ prilično su tražena po specijaliziranim second hand vinilnim dućanima. Razmišljate li možda o tiskanju novih primjeraka, pogotovo sad na obljetnicu albuma?
Miro Kusačić: Ti albumi se najvjerovatnije neće doštampavati, barem nama to nije u planu. Mislim da bi to trebalo ostati ovako kako je i da bi nadoštampavanjem možda samo izgubile draž.
Je li za električne gitare bilo bolje vrijeme prije 20 godina ili je to možda sada?
Miro Kusačić: Za električne gitare je uvijek dobro vrijeme. Problem, ako uopće ima problema, leži u tome što zapravo želiš tom gitarom. Prije 20-tak godina sam imao samo jednu gitaru i bila mi je dovoljna. Danas ih imam 6-7, pa se uhvatim da mi ni jedna nije dobra i svaka odjednom ima neku manu. Naravno da to nije istina… Uvijek je stvar u glavi…
Bendovi obično kad slave neku okruglu brojku izdavanja albuma stavljaju i jači naglasak na to uživo. Može li se očekivati repertoar cijelog „Foxxin’“-a u četvrtak u Vintage Industrial Baru?
Miro Kusačić: Naravno, cijeli album se svira od početka do kraja i to redom i tempom kao na albumu. U Ljubljani je, prošlog četvrtka, to dobro zazvučalo, pa ne vidim razloga da i u Zagrebu ne bude tako. Biti će tu i novijeg materijala, a to, da bih vas volio vidjeti u što većem broju, mislim da i ne moram posebno naglašavati. Bend se raduje nastupu i dobroj rock and roll žurki, te još jednom poziva ekipu na pistu Vintagea.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
