Mars Red Sky: Kvalitetna glazba uvijek dolazi iz srca

Francuski psych rock bend Mars Red Sky premijerno nastupa u srijedu 13. lipnja u Vintage Industrial Baru, dakako riječ je i o prvom gostovanju te grupe u Hrvatskoj u sklopu njihove ‘Go East!’ turneje. Za tu priliku razgovarali smo sa svom trojicom njegovih članova; Matom, Jimmyjem i Julienom.

  • 15
    Shares
Mars Red Sky (Foto: promo)

Bend je oformljen u Bordeauxu 2007. godine, a debitantsko istoimeno izdanje iz 2011. godine ih je lansiralo na velike pozornice s bendovima poput Kyuss, Dinosaur Jr. Sleep, Killing Joke, te još s mnogim velikanima ovakve glazbe. Mars Red Sky su uz to diskografski prilično aktivni bend jer gotovo da nema godine u kojoj nisu iza sebe ostavili neko izdanje.

Koji rock bendovi su na vas izvršili najveći utjecaj?

Mat: Ne slušamo samo rock glazbu, ali od onih rock bendova koji su izvršili utjecaj na naš zvuk tu su svakako Sleep, The Melvins, Bardo Pond, Black Sabbath, Dead Meadow, The Beatles…

Julien: Također smo u mislima imali i grupe poput My Bloody Valentine koje imaju jake kontraste između masivnog zvuka instrumentarija i eteričnih vokala.

Kako gledate na psych/stoner scenu? Pitam iz razloga što konstantno raste u smislu novih imena koja se pojavljuju, ali je i dalje riječ o underground priči kad se misli na publiku, bar je tako ovdje u Hrvatskoj.

Mat: Da zanimljivo je to. Nedavno smo pričali s rumunjskim promotorom koji nam je rekao da je sve malo u padu u odnosu na period od prije godinu-dvije, a jučer smo se pak čuli s ljudima iz Sofije u Bugarskoj koji kažu kako tamo popularnost raste. Stoga uistinu ne znamo raste li ili pada popularnost psych stoner sceni. Od početka nas zanima samo jedno, a to je da sviramo dobru glazbu za sebe i ljude kojima je do nje stalo na iskren način.

Kakva je situacija u Francuskoj?

Mat: Odlični bendovi poput Glowsun postoje već nekoliko godina i još uvijek razvaljuju, ali također i nova imena poput Dätcha Mandala ili Libido Fuzz rade odlične stvari. Puno toga se događa, ali mi ne stignemo to sve upratiti.

Jimmy: Mogli bi još na tu listu dodati i grupe Necromancers, Yeti Lane i Little Jimi.

Od kad se osnovali bend, svake godine objavite album ili EP izdanje. Kako komentirate to radoholičarstvo?

Mat: Dolazi nam prirodno. Mislim da je bend u dobroj formi. Usput rečeno, ove godine ne planiramo niti jedno izdanje, ali komponiramo nove pjesme, pa će sigurno nešto izaći iduće godine.

Mars Red Sky (Foto: promo)

No dobro, mislite li da je došlo vrijeme da se ‘vrate satovi unazad’ u smislu oživljavanja nekadašnje prakse kad su bendovi svake godine objavljivali album?

Mat: Ne postoji univerzalni recept. Neki izvođači poput Franka Zappe su bili navikli svoju publiku da svakih šest mjeseci mogu očekivati novi album, neki poput Toola objavljuju album svakih 10 godina. Dobro je dokle god je kvalitetno i dok dolazi iz srca. Kvalitetna glazba uvijek dolazi iz srca.

Julien: Postoje bendovi koje puno volimo poput Guided By Voices, i njihov lider Robert Pollard objavljuje 5-7 albuma svake godine i tako već cijelo desetljeće, kako s Guided By Voices, tako i s hrpom drugih bendova. Ja sam bio njegov veliki obožavatelj od sredine devedesetih do početka novog milenija, ali sad mi je postalo teško pratiti sve to, a osim toga ni kvaliteta pjesama nije kakva je bila nekoć, po mom mišljenju. Zaključak je da ne postoji špranca za umjetnički rad, ali je važno da što god i koliko god čest objavljivali bude nešto dobro i nešto s čim smo zadovoljni.

U listopadu 2016. objavili ste kratki film “Alien Grounds” na kojem je glazba s vašeg albuma “Apex III”. Što je bila osnovna ideja, što vas je inspiriralo za taj potez?

Mat: Ideja je došla od Sebastiena Antoinea, francuskog filmaša koji je već radio na spotu “The Light Beyond”. Volimo raditi s njim i kad je došao s idejom da bi napravio krati film u kojem će biti naše dvije pjesme, odmah smo rekli: “Da” i potrudili se da to učinimo zajedno.

Vjerujem da ste momci starog kova, u smislu da dobro znate koliko znanstveno-fantastični filmovi i psihodelični rock idu ruku pod ruku. Koje ZF-ove bi mogli uvijek gledati?

Jimmy: Klasike poput “Soylent Green”, “Brazil”, “2001 Space Oddity”, “1984”, “Clockwork Orange”,” Solaris”, “Mad Max”, “Rollerball”… ali i neke novijih datuma, recimo, “Donnie Darko” je jedan od mojih favorita.

A knjige?

Julien: Džepne knjige, jer ih je praktično nositi. Šalim se. Čitamo raznoliki sadržaj, evo ja sam pronašao da mi je zanimljiva američka i britanska krminalistička fikcija (Michael Connelly, John Connolly, PD James…), volim povijesne trilere Stevea Berryja, a tu je i nezaobilazni John Grisham, kao i Jussi Ader Olsen, Arnaldur Indridason…

Pitam jer pokušavam zaobilaznim putem proniknuti u to kako ste odabrali ime benda.

Mat: Došlo je iz pjesme “Dragonaut” grupe Sleep. Julien je duže vremena razmišljao o imenu i onda se dogodilo da mu se ukazalo dok je slušao tu pjesmu.

Originalni zvuk je osnova svakog dobrog benda. Koju opremu vi koristite.

Mat: Sviram old school Ludwigov set iz sedamdesetih, obojan tamno s istim takvim starim tamnim zvukom činela.

Julien: Sviram gitare Cort J Triggs i stari Epiphone, kojem uvijek zaboravim ime modela, kroz nekoliko efekata. Najviše koristim Big Muffs, costum fuzz (Arts In Bloodshed), zatim Electro-Harmonix ((Cathedral, Pog, Mel9, Memory Man..), Cry Baby wah pedalu, nešto delaya i Jam Man looper, a također razdjeljujem signal kroz dva pojačala. Obično Marshall MKII i Fender Blues Deville.

Jimmy: Ja volim Thunderbird bas i Electro-Harmonix efekte. Mogu reći da koristim standarni set efekata osim što tu treba pridodati i stari ColourSound Wah Fuzz Pedal iz sedamdesetih.

Uskoro dolazite u Hrvatsku po prvi put, ako se ne varam?

Mat: Tako je. Nikad još nismo svirali u Hrvatskoj, a već duže vremena planiramo doći, tako da smo sretni što se to događa.

Jimmy: Ja sam isto imao želju svirati u Zagrebu. Čuo sam da je grad lijep, tako da jedva čekamo doći.

  • 15
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh