Marc Ribot ‘Songs Of Resistance 1942 – 2018’ – otpor, stoko!

“Prljavi štakore, puzava životinjo, šljame života, deformirano čudovište, polučovječe, pakleni stvore, koliko si štete počinio? Parazite, zmijo otrovnico, smeće obično! Tebi se obraćam, Donald Trump!”

  • 50
    Shares
Marc Ribot “Songs Of Resistance 1942 – 2018”

Američki skladatelj i gitaristički virtuoz Marc Ribot slavno je ime na rock sceni jednako kao i na onoj slobodnog jazza. Njegova diskografija pokriva kubansku glazbu albumima snimljenima sa sastavom Los Cubanos Postizos, klasičnu gitarističku glazbu i avangardni jazz. Surađivao je u projektima Johna Zorna, a njegov gitaristički rad slavno je i obojao neke od najboljih pjesama Toma Waitsa.

U posljednje vrijeme Ribotova glazba, pogotovo ona koju stvara sa bendom Ceramic Dog, nadahnuće pronalazi na terenu političkoga aktivizma, pa je tako ove godine s tim sastavom već objavio i ploču “YRU Still Here?” na kojoj je pankerskom energijom usmjerio svoj bijes prema imigracijskoj policiji (“Fuck La Migra”), zazivao zajednički otpor Židova i muslimana (“Muslim Jewish Resistance”) i napadao establišment republikanskog spektra koji predstavljaju likovi poput predsjednika Donalda Trumpa, državnog odvjetnika Jeffa Sessionsa i babaroga poput Stevea Bannona.

Pet mjeseci kasnije Ribot je pripremio novu kolekciju pjesama otpora “Songs Of Resistance 1942 – 2018” na kojoj najveću slabost albuma “YRU Still Here?”, a to je doseg njegovoga vlastitog vokala, nadomješta suradnjom sa slavnim i nešto manje razvikanim, ali izvrsnim pjevačima i glazbenicima koji s njim izvode materijal iz razdoblja od tri četvrtine stoljeća naznačenog u naslovu ploče.

Jedan od glavnih aduta ove kolekcije jest dovođenje svog veličanstvenog suradnika Toma Waitsa za mikrofon, što je velik uspjeh s obzirom na njegovu sve izgledniju glazbenu mirovinu i sve veće posvećivanje glumi. Waits na Ribotovom albumu pjeva himnu antifašističkog pokreta “Bella Ciao” prevedenu na engleski, čiji je aranžman u potpunosti usklađen s estetikom njegovih kasnih balada. Objavljena prije svega nekoliko dana, ova suradnja već polako dostiže status favorita među Waitsovim obožavateljima zbog iskrene i upečatljive izvedbe jednako koliko i zbog činjenice da je novi materijal ovog pjevača postao takva rijetkost da svako njegovo pojavljivanje u studiju smatraju praznikom.

Osim Waitsa, društvu Ribotovih suradnika pridružuje se i alt-country prvak Steve Earle koji sudjeluje na dvije pjesme, “Srinivas” i “Ain’t Gonna Let Them Turn Us Round”, obje izvedene s kantautoricom Tift Merritt. Prva od njih govori o sikhu Srinivasu Kuchibhotli koji je bez razloga ubijen jer je zamijenjen za muslimana. Earle u moćnom završetku pjesme uzvikuje imena brojnih američkih mučenika poput Erica Garnera i Michaela Browna skrećući pozornost na val nasilja koji je u porastu u posljednje vrijeme, pa tako u jednom od najizravnijih stihova Earle kaže kako je pri Srinivasovom ubojstvu “luđak potegao obarač, a Donald Trump napunio oružje”.

Ako ova optužba zvuči kao čekić u glavu, pričekajte da čujete uvod u meksičku mariachi rugalicu “Rata de Dos Patas” koju Ribot otvara baražom uvreda, u slobodnom prijevodu: “prljavi štakore, puzava životinjo, šljame života, deformirano čudovište, polučovječe, pakleni stvore, koliko si štete počinio? Parazite, zmijo otrovnico, smeće obično! Tebi se obraćam, Donald Trump!” Ostatak pjesme pjeva imigrantica nepotpisana zbog straha od odmazde ureda imigracijske kontrole. Smatram da se o snazi ovakve protestne pjesme nema što dodati.

Još jedno ime koje se više puta na albumu ponavlja je i ono jazz pjevačice Fay Victor koja album otvara pjevajući duhovnu pjesmu “We Are Soldiers in the Army” preko vrištanja i slobodnog zavijanja saksofona i gitara, a kasnije se vraća i na još jednom od vrhunaca, Ribotovom originalu utopljenom u soulu “John Brown” o istoimenom bijelom zagovorniku ustanka robova iz Sjedinjenih Država u prvoj polovici devetnaestog stoljeća. Victor sudjeluje i na “How To Walk In Freedom” sa Samom Amidonom kojeg smo nedavno imali priliku slušati na još jednoj kolekciji folk pjesama, onoj lanjskog Kronos Quarteta o kojoj smo pisali i na našem portalu.

Pjesma “The Militant Ecologist” još jedna je koja se temelji na predlošku iz pjesmarice talijanskog antifašizma, ova na baladi “Fischia Il Vento”, a izvodi je kantautorica, reperica i basistica Meshell Ndegeocello, dočim se “Knock That Statue Down” u izvedbi Syd Straw može smatrati himnom pokreta koji se zalaže za rušenje spomenika junacima konfederacije koje se danas smatra simbolima ropstva, a čije je djelovanje kao rezultat imalo prošlogodišnji krvavi sukob u Charlottesvilleu.

“Songs Of Resistance” je politički poklič jednako snažan kao i zadnja ploča Ceramic Doga iako je glazbeno izveden mnogo suptilnije od “YRU Still Here?”. Zajedno ove dvije ploče 2018. godinu zorno ilustiraju kao onu u kojoj je Marcu Ribotu zaista prekipjelo i odlučio je, na našu radost, iz svih oružja zasuti sve ono što predstavlja politika Donalda Trumpa i njegova perverzna vizija američke veličine.

Ocjena: 8/10

(Anti/Epitaph, 2018.)

  • 50
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh