Pod neformalnom parolom ‘Rijeka invades Vintage Industrial’ večeras zagrebački Vintage Industrial Bar zaposjedaju riječki bendovi Krešo i Kisele kiše, kao i Officer Down. S Krešom Burićem, tj. ‘The Krešom’ smo tim povodom razmijenili pitanja i odgovore. Između ostalog doznali kako je bilo na nedavnom snimanju live albuma u Palachu, dotaknuli se estrade i saznali zašto KKK ne obitavaju na hrvatskoj Wikipediji.
Odmah na početku moram pitati kako je prošlo snimanje vašeg live DVD-a i albuma u Palachu?
Krešo: Super, ludo i nezaboravno. Zadovoljni smo, a vidjeli smo da je i publika bila zadovoljna. Još jedno novo iskustvo i dobra školarina. Bilo je dosta posla oko svega, ali na kraju smo uspjeli baš sve što smo planirali.
Kada se izdanja mogu očekivati?
Krešo: Audio snimka je gotova zahvaljujući Gari iz Pod.Room studija. Sad se radi na video komponenti cijeli priče, tako da se nadamo da će sredinom veljače sve biti gotovo.
Zašto je odabir pao na Palach?
Krešo: Zato jer u Rijeci i nema baš puno izbora po pitanju mjesta za sviranje, a Palach je veličinom prostora taman za nas. Tamo smo svirali naše prve koncerte, a i svi iz benda smo dobar dio života proveli u Palachu, tako da bi se moglo reći – povratak na mjesto zločina.
Hoće li skorašnji nastup u Vintage Industrialu biti svojevrsna prilika za ponavljanje koncertne formule iz Palacha? Nešto poput promocije prije prave promocije?
Krešo: Hoće. Svirat ćemo većinu pjesama, kao i Palachu, samo redoslijed neće biti isti i nećemo imati projektor. Bit ćemo i puno opušteniji, jer neće biti kamera, tako da vjerujem da će muzički biti još žešče, brže i bolje.
Jedan ste od koncertno najaktivnijih bendova u Hrvatskoj, svojevremeno ste pobijedili i na HR demo klubu, no kao i još neki bendovi na sceni kao da dobivate premalo medijskog prostora, koja je vaša tajna tog neuspjeha?
Krešo: Mislim da je problem u tome što ne zadovoljavamo kriterije struke i što ne volimo analni seks.
Mislim, dugo ste na sceni, no je li teško biti punk rock bend iz grada koji je svoj rock imidž izgradio tijekom 80ih i 90ih godina prošlog stoljeća? Osjećate li neko breme spram te opće prihvaćene i godinama ‘mantrane’ slike?
Krešo: Ne. O tim stvarima i ne mislimo. To je bilo tada, a ovo je sada. Radimo što volimo i to radimo s mudima, a ta priča o Rijeci kao rokerskom gradu je rastezanje žvake i život na nekoj “staroj slavi”. To su gluposti. Nekoć su Parafi pjevali “Rijeka boluje, Rijeka je zaražena, zarazila ju šminka, zarazio ju Trst”, a danas je Rijeka nešto sasvim drugo. Zarazili je istočni melosi, ali mi se nedamo. Na sreću, ima još bendova…
Kako to da vas nema na Wikipediji?
Krešo: Ne kužim vam se ja baš u internetove, to bi trebalo pitat nekog drugog, ali sam čuo da nas se spominje na stranici od Miše Kovača i Grupe 777.
Pa kad si već to spomenuo… Obradili ste „Ja nemam više razloga da živim“ Miše Kovača, zatim „Ti si moj hit“ Grupe 777, možda bi tu mogli pridodati i reinterpretaciju „Tihe noći“… Što vas privlači raditi te punk rock posvete estradnim evergrinima?
Krešo: Ne privlači nas apsolutno ništa, mada su te pjesme koje smo obradili u originalnoj verziji stvarno bezvremenski hitovi. Nikad ne idemo sa ciljem kako ćemo obraditi neku pjesmu. Sve se na probi dogodi spontano, a već je postalo i tradicionalno, da na svakom našem albumu osvane neka obrada.
Mislim, što te pjesme predstavljaju vama?
Krešo: Zabavu, a pošto smo se uvjerili da od panka nema para, možda uskoro postanemo i cover bend. Nikad ne znaš što će ti u životu trebat’ i možda dobro doć…
To naravno povlači i pitanje koji estradni klasik bi htjeli obraditi u skorijoj budućnosti?
Krešo: Vuco “Volim piti i ljubiti”, iako smo skužili da više volimo piti nego ljubiti.
U jednom starom intervjuu ste rekli da vas je zajebancija održala u surovoj stvarnosti, njegujete li i dalje tu formulu?
Krešo: Svakako, to nas je održalo i to nas još uvijek drži. S kuknjavinom i kmečanjem čovjek može samo obolit, a ovako udri brigu na pank i veselje!
Imate li živaca pratiti dnevnopolitička zbivanja u zemlji?
Krešo: Ja osobno već duže vremena nemam. Isključio sam se kompletno iz svega i moram priznat da mi je puno bolje. Nemam radio, TV ni internet i osjećam se kao direktor svemira.
Što bi savjetovali klincima od 15-16 godina koji žele oformiti punk rock bend?
Krešo: Samo nek’ rokaju, a kad im sve postane jasno, skužit će da im je već kasno.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
