Nakon što je krajem 2015. s Golim ženama i albumom ‘Nema labavo’ zacementirao status jednog od najboljih i najduhovitijih domaćih repera sa sigurno najčvršćim pratećim bendom na sceni, Stjepko Galović Kandžija (ili, brate, Hamdija) vraća se sa solo uratkom ‘Beton’ kako bi taj status valjda dodatno i zabetonirao.
Na deset pjesama “Betona” nalazimo Kandžiju samog, bez benda ili s ponekim gostom kako u betonskoj garaži ispaljuje svoje domišljate nebuloze, koliko god ta dva pojma jedan uz drugi paradoksalno zvučali, a sve to preko beatova koje mu je slagali Koolade, Hrvoje Marjanović Sett, Josip Džijan Siky i drugi. Izostanak Golih žena, naravno, znači i manjak finijih aranžmana koji su od “Nema labavo” učinili jedan od najboljih domaćih albuma u posljednjih par godina, ali Kandžija svojim šarmom, flowom i vrckavošču nadoknađuje njihovo izbivanje koliko je potrebno da stvari funkcioniraju na razini na koju smo od Stjepka dosad navikli.
S istančanim smislom za autoironiju koji u pravilu tako nasušno nedostaje mnogim hip-hop izvođačima Kandžo će ismijati te wannabe gangstere koji se vole hvaliti svojom opakošću, parama i slavom koje nemaju već u uvodnoj “Ko te šta pito” na kojoj će odmah pokazati raskoš svog stila. U Hamdijinom svemiru uvijek se dosta puši i jede, pa će tako prvu bazuku zapaliti u istoimenoj pjesmi u kojoj “pola svijeta gladuje, al’ Pharell Williams nek’ nam je happy.” Istoj temi vraća se i u drugoj stvari nazvanoj prema drugom eufemizmu za jointe, “Trube”, a u kojoj dokazuje da je jedini ovdašnji tekstopisac koji je u stanju smisliti cijelu strofu posvećenu jednom od omiljenih likova scene, Igoru Pavlici “iz Jinxa, Kawasaki 3P-a i Haustora, nema većeg majstora”, a o kojemu nam otkriva da “kad je pijan čita Tolstoja.” Respekt obojici.
Ako nas je na “Nema labavo” nahranio s malo kruha, masti, paprike i fišem, na “Betonu” će nam “najbolji kuhar podzemlja” skuhati “Grah” u jednom od jačih brojeva ovog albuma, a u kojem još jednom svoj smisao za humor učinkovito dokazuje kada u jednom trenutku zavija poput psa, da bi se odmah zatim gotovo ispričavao: “zalajo sam bezveze”, ili kad se na drugom mjestu zalaufa da bi zapeo u ponavljanju “bla, bla, bla”, popraćen komentarom: “Kako brzo repa”, na što on odgovara “bla, bla, znam.” Mast graha prelit će se odmah zatim djelomično i na nešto sporiju “Mast sa duše”, još jednu dekonstrukciju besmisla društvenih paradoksa u zemlji i svijetu.
Od spomenutih gostiju izdvaja se reper Spinoza koji uvjerljivo nadopunjuje pjesmu “Muha”, te stara suradnica, glumica i pjevačica Ivana Rushaidat koja pjeva refren na nešto slabijoj “Sanjam”. Album će završiti s “Zaglavi” baziranoj na semplu izvučenom iz Edanove “Primitive Plus”, te posljednjom “Ekipa s basketa” o košarkaškim entuzijastima iz kvarta čije su se potencijalne karijere pretvorile u vikend haklove uz pivo dok na njih viču babe iz zgrade da se stišaju.
Naslovnicu albuma krasi Kandžijina bista koju je izradio Vjekoslav Filipović, a koju možda jednog dana okače na Trg Stjepka Galovića za koji Kandžija na albumu kaže da će ga kad-tad dobiti. Ako se nas pita, Stjepko je sjajan lik i on ga zaslužuje. “Beton” je više od međualbuma između dva izdanja Golih žena, no i dalje napeto čekamo i izdanje s punim bendom na kojemu bi rad isto tako trebao uskoro početi.
Ocjena: 8/10
(Zlatne žbice / Dostava zvuka, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
