Dug put smo prevalili u posljednjih 20 godina: prvo od federativne republike do države, potom od države do banana republike da bi putovanje završilo transformacijom iz banana republike do kolonije.
Po nogometnim pravilima to je dovoljno da nakon 90 minuta pobjednički klub dobije tri boda, a nulu onaj koji je izgubio. Znali su to skoro svi koji su gledali utakmicu. Nisu pucale petarde poslije iste, a nisu ni prema centru na obredno kupanje u Manduševcu krenuli konvoji euforičnih navijača koji sjede na haubama auta i mašu zastavama. Imali smo do sada dovoljno nogometnih pobjeda tako da je svima jasna špranca ponašanja.
No pošto je nogomet više od sporta i pošto ljudi spajaju kraj s krajem u ovo neizvjesno doba poraza i recesije heroja koji bi mogli podići moral malome čovjeku, domaći spin doktori su brzo došli do zaključka kako poraz sa „samo“ jednim zabijenim golom od strane kraljevskog kluba, to ustvari i nije. I da se u teška vremena i poraz može slaviti, pa dovraga i već spomenuti Amerkanci slave Alamo, Grci slave Termopilsku bitku u kojoj su također izgubili od Perzijanaca koji su im potom spalili Atenu i Eretriju, Srbi također slave poraz na Kosovskom polju nakon kojeg su pali u višestoljetno sužanjstvo…
No nabrojani primjeri se ipak ne mogu i ne smiju usporediti s jednom nogometnom utakmicom. Te bitke koje su odnijele ljudske živote su bile važne u kreiranju svjetske povijesti, a ono što se dogodilo u srijedu u Zagrebu u usporedbi s tim je samo dječja, pardon, nogometna igra. Poražavajuće je ono što se dogodilo nakon toga u domaćem medijskom prostoru u kojem su se svi za tu utakmicu uhvatili kao slamku spasa, jer ako u državi neke stvari ne štimaju, u Dinamu je sve OK. Dokaz? Samo 0:1! A što bi vi? 0:0? Pa, pobogu kakva je to velika utakmica u kojoj ne padne niti jedan gol?!
Medijskom slavlju se pridružio i sponzorski domaći lanac supermarketa koji je iskoristio priliku da se i na malim ekranima zahvali igračima na izvrsnoj igri. U takvom novom sustavu mjerenja rezultata trebala bi bar onda razjasniti i stupnjevanje do koje mjere treba slaviti neuspjeh. Recimo, da je Real zabio dva gola, a da su domaći dečki igrali identično kako su igrali, je li onda i to zaslužuje zahvalu? Moram priznati da se više ne snalazim, a mislio sam da je sport egzaktna i razumljiva stvar sama po sebi.
Jedino mi je žao što se Hanžek nije odigrao dan nakon utakmice s Realom. Onda bi bar naš gradonačelnik mogao Boltu ponosno predati Dinamov Puma dres s potpisima svih igrača. Možda bi atletičar bio zbunjen gradonačelnikovim gestom pošto bi znao ishod meča, možda bi se čudio našim folklornim običajima za koje bi mu pristojnost nalagala da ne postavlja kompromitirajuća pitanja, možda bi mislio da mu je to nagrada od sponzora, ali jedno je sigurno, bar bi znao da nije bio u španjolskoj koloniji.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
