Irena Žilić: Zbog neizbježnog sazrijevanja i moja se glazba krenula prirodno mijenjati

Uoči nastupa na Zagreb Beer Festu, a i INmusicu koji je gotovo iza ugla, sjeli smo na brzinu popričati s kantautoricom Irenom Žilić. Kako je publika prihvatila njenu novu ploču, koja se ploča u posljednje vrijeme njoj vrti doma i što će raditi na ljeto, u odgovorima dolje.

  • 9
    Shares
Irena Žilić (Foto: Promo)

Što radi Irena Žilić kad ne skicira novi materijal i kad nije na koncertima? Kakvu glazbu sluša, koje filmove gleda?

Irena Žilić: Malo sam “zakazala” po pitanju filmova u zadnje vrijeme i više vremena provela gledajući serije. Apsolutni favoriti  u toj kategoriji su Handmaid’s Tale, Black Mirror i sl.  Što se tiče glazbe tu sam dosta promjenjiva. U zadnje vrijeme možda najslušaniji album je “Forced Witness” od Alex Camerona.

Završila si biologiju, ako se ne varam, možeš li nam približiti što te privuklo znanosti, koja za razliku od glazbe, nije apstraktna i ne ostavlja mjesta relativizaciji?

Irena Žilić: Kod biologije mi se sviđa to što je povezana i direktno isprepletena drugim prirodnim znanostima te mi je fascinantna prikrivena” jednostavnost” onog što nas okružuje i izgrađuje. Možda mi je i funkcionalna strukturiranost živog (a i neživog) koja nije vidljiva “na prvu”. S druge strane, iako se ne bavim znanošću, ne mogu reći da nema bar malo apstrakcije u njoj, pogotovo ako se uzme u obzir neizbježnost  i važnost interdisciplinarnosti u znanosti. Mislim da znanost, kao i glazba, zahtjeva kreativan pristup bilo kojoj problematici, i da su najveći znanstvenici vrlo kreativni pojedinci.

Na stranu osobni dojmovi, prošle si godine izbacila zreo, zaokružen, konkretan LP. Kolika je i u čemu je razlika između Irene Žilić s posljednjeg albuma i prvih početaka, ako zanemarimo medijsku prisutnost jasno, pa i ako hoćeš, stilsku prepoznatljivost.

Irena Žilić: Tu mogu dati kompletno subjektivni odgovor iz vrlo očitih razloga. Moj osobni dojam je da se zbog neizbježnog sazrijevanja, i moja glazba prirodno krenula mijenjati. Prvi album sam radila s puno više nepotrebnih limita koje tad naravno nisam mogla percipirati. Neke stvari jednostavno naučiš s vremenom. Također mislim da budući da sam se  s vremenom više oslobodila po pitanju vlastite glazbe, prirodno se to preslikalo i nju. Albumi su nastali na različite načine i s drugačijom pozadinskom pričom, što je naravno  vidljivo i u samom materijalu.

Negdje sam pročitao da si htjela da ovaj album bude bitno drugačiji od prvijenca, da si htjela u njega instalirati stvari za koje si mislila da moraju tamo biti. Koje su to stvari i jesi ih, u konačnici, uspjela ubaciti onako kako si i htjela?

Irena Žilić: Htjela sam prije svega isprobati raditi sama s Markom u studiju jer sam tijekom snimanja prvog albuma postala svjesna da je to dobra ideja, budući da smo u kreativnom smislu kompatibilni. S druge strane, htjela sam da album bude nešto “mračniji”, i ima  kulisu koja  definira atmosferu ili je bar okvirno oblikuje, a po pitanju aranžmana da bude više bendovski usmjeren. Također, htjela sam mu Marku dati prostora tj. ne ograničiti ga sa svojim početnim vizijama i spriječiti da album prirodno sazre u ono što je.  Mislim da sam uspjela u naumu.

Kako ti se čini da je publika prihvatila novi album?

Irena Žilić: Stvarno sam zadovoljna s reakcijama i prihvaćenošću albuma.

Nakon eksplozije kantautorske scene ovdje, uglavnom ženske, najednom se pojavilo nekoliko kantautorica koje su se, očito je, sve borile za istu publiku. Pojavi li se ponekad neka vrst kompetitivnosti između tebe i kolegica, a da se, ajde, da ne budemo uvijek korektni, ne bi okarakterizirala tek kao – zdrava konkurencija?

Irena Žilić: Iskreno, nisam primijetila istu, bar ne izvan okvira zdrave konkurencije. Ne možeš ti nikome “ukrasti” publiku. Ako te netko sluša jer mu se uistinu sviđa tvoja glazba, onda će te nastaviti slušati i dalje, unatoč tome što sluša i neke druge glazbenike. Uostalom, nitko od nas ne sluša samo jedan bend ili jednog glazbenika, pa čak ni ako rade glazbu istog žanra.

Plan je, koliko sam uspio vidjeti, u naredno vrijeme nastupati uz pratnju benda? Što bi izdvojila kao glavnu manu funkcioniranja u bendu, a što kao solo izvođačice na pozornici?

Irena Žilić: Mana kod nastupa s bendom je možda organizacija po pitanju vremena i financijski razlozi, a solo izvođenje može nekad biti usamljeniji  način nastupanja, i zvučno ipak ostavlja drugačiji dojam.

Irena Žilić (Foto: Promo)

Kako stojiš što se tiče ambicija da posljednji album uspiješ plasirati negdje vani?

Irena Žilić: To mi je želja i plan za sav budući materijal, što je i logično jer se radi o glazbi koja je na engleskom jeziku i samim time “otvorenija” za veći prostor.

Na početku svoje karijere izjavljivala si da se smatraš introvertom, jesi pomirila tu svoju inklinaciju s nastupom pred punom Tvornicom i kako to radiš?

Irena Žilić: Mislim da se dosta toga promijenilo od kad sam tek krenula nastupati, tj. da sam se ja dosta promijenila u zadnjih par godina. Ne mogu reći da sam introvert ali treme prije i tijekom nastupa i dalje često imam. Nimalo ugodno iskustvo i jedan od razloga zašto većinom i dalje preferiram onaj dio glazbe koji ne zahtijeva nastupe. Nadam se da će se to promijeniti bar malo s povećanjem broja odsviranih koncerata.

Slijedi nastup na BeerFestu pa i na INmusicu, planiraš radno ljeto?

Irena Žilić: Da, ljeto će definitivno biti radno. Osim navedenih festivala također nastupamo na festivalu Fibra u Splitu, a u solo izdanju na Poezika festivalu u Novom Sadu i Šakan festivalu u Brelima.

  • 9
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh