Niški blues-rock trio ima drugi album.
Možemo se mi na ovom, kao i uostalom i na prošlom albumu “Pogrešna poznanstva”, igrati prepoznavanja svega onoga s čim se u svom zvuku igra Igralom. Pokušavati dokučiti odakle sve to izvire Afrika u svim tim pjesmama, tražiti korijene bluesa, upirati prstom u funky detalje, proučavati groove, razabirati stihove ili zaključiti da se ispod svih naslaga krije nepatvoreni rock and roll. Do kakvog god rješenja došli, jedna stvar će u svim promišljanjima biti konstanta – zvuk basa.
Nije da je stalno u prvom planu, niti u potpunosti definira zvuk Igraloma, no taj moćan i dubok, a istovremeno diskretan i doziran zvuk bas gitare plete melodiju i zapravo iz potaje vodi cijelu igru. I daje laganu mističnu notu čitavom njihovu dosadašnjem opusu, što je valjda obavezni element benda čija se muzika opisuje kao pustinjski blues u srcu Balkana ili tako nekako.
Na basu je Dimitrije Simović, ujedno i glavni vokal benda, što je pozicija koja krije još jednu posebnost Igraloma. Njegov nazalni glas u kombinaciji s poetsko-boemskim tekstovima stvara omamljivo ozračje u kojemu se patnje mladog Dimitrija isprepliću s nadrealnim slikama i pritajenim humorom. Sve to rezultira dojmom da kod Igraloma nije bitno što je pjesnik htio reći, već kako je rekao to što je rekao.
Fokus slušatelja je stalno na kompletnoj slici, ne na tekstu, niti bilo kojem drugom izdvojenom detalju ploče. I u tome zapravo leži snaga “Sunovrata”, albuma kojeg se, u svoj njegovoj čudnovatosti, može slušati i površno, a opet u potpunosti doživjeti. U “Čvoru” taj pustinjski blues Igraloma doživljava indie pomak, u “Disbalansu” se preko te njihove pustinje naglašavaju hard rock klišeji baš zato što su klišeji, ex yu-rock propusna je podloga u “Jedan”… Cijeli “Sunovrat” spoj je nespojivog, pri čemu se spojevi ni ne vide, a sve funkcionira.
Upravo zato album odaje atmosferu kontroliranog kaosa, čiji intenzitet raste i pada u “Mehanizmima”, isporučuje maskirane baladne apokalipse u “Omotaču” ili u “Reci” i doživljava kreativne vrhunce u prvom singlu “Zlato” i “Zvezdama”, gdje si je i gitarist malo dao oduška.
Neprestano na rubu neodoljive aranžmanske disleksije i naoružan nesumnjivim utjecajima afričkog bluesa, drugi album Igraloma od točke a do točke b vozi uglavnom istom brzinom, a da pritom putovanje nimalo ne dosadi. Dapače, dinamika i uzbudljivost neizbježni su slijepi putnici na svih osam postaja “Sunovrata”.
Ocjena: 9/10
(Ammonite Records/Geenger Records 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
