Igor Kordej ‘Zvijezde’ – desetljeća SF mašte na jednom mjestu

“Postoji peta dimenzija, nepoznata čovjeku, ogromna kao svemir i vječna kao beskraj. To je prostor između svjetlosti i sjenke, znanosti i praznovjerja. i nalazi se između ponora ljudskih strahova i vrha njegovog znanja. Ovo je dimenzija mašte. to je oblast koju nazivamo:Zona sumraka!”

Igor Kordej 'Zvijezde'

Sjećate se najave koju je jezovito hladnim glasom uoči svake epizode kultne Zone sumraka izgovarao legendarni Rod Serling? E pa, baš ta najava bi mogla poslužiti kao najkraći opis ‘’Zvijezda’’, zbirke kratkih priča Igora Kordeja nastalih od 1978. do 1994., a čija je glavna poveznica fenomen bliskih susreta. Bez obzira što mnogi kritičari smatraju da SF u klasičnom obliku teško može nadići prazni eskapizam, Kordej se na to ne obazire i baš znanstvenu fantastiku koristi kao sredstvo za socijalni komentar.

Kordej zna da baš ovakva, neobična, pomaknuta, ali prodorna SF parabola može istražiti nade čovječanstva, njen očaj, strahove, ponose i predrasude, naravno, na metaforičkom nivou, sve što obična, konvencionalna drama ne može. Kordej je svjestan da je SF zahvalan žanr u kojem autor ne mora robovati strogim pravilima i postulatima žanra da bi iskazao sve što želi. U SF-u strogih pravila, više ili manje rigidne strukture i čvrste vjere u narativni kauzalitet nema. Niti svaki uvedeni lik, svaki uvedeni element, svaki dijalog i svaka sitnica koja eto zabasa u finalnu verziju mora biti svrhovita i objašnjena. Ne mora. Jer fantastično nema veze s diskursom uma, već s diskursom sna. A tu je Kordej na domaćem terenu.

Bez obzira što su ‘’Zvijezde’’ na momente jako zajeban strip, težak, hermetičan i zatvoren, donekle i zbunjujuć, itekako je vidljivo da kroz poigravanje klasičnom “ejlienacijom” Kordej progovara o alijenaciji. Da, u svim u ‘’Zvijezdama’’ sakupljenim pričama kao osnovni motiv figurira motiv kontakta, dakle klasično znanstveno fantastični motiv. Kordej, međutim, ne traži u njima pomak uz pomoć znanstvene fantastike. Naprotiv, nju uzima tek kao polazište u koje, zatim, ubrizgava svakodnevicu. Jednostavno pokazujući da je svakodnevica isto toliko puna bizarnosti i ponora neobičnog baš koliko i SF.

Njegovi motivi su univerzalne stvari koje nas okružuju kao što su identitet, rasa, spol, klasa, moć, otpor toj moći, sujeta i taština, otuđenje i pripadanje, lojalnost i izdaja, nasilje i kriminal, krivnja i nevinost, iluzija i realnost, sloboda i ropstvo. Ljudska priroda u cjelini. Čovjek. Dakle na prvi pogled ništa neobično, ništa neprirodno. No, da li je baš tako? Nije, a ni Kordej se baš ni ne trudi da nam olakša stvari. Štoviše, baš suprotno.

Mi kao čitatelji volimo kad nam je sve jasno. Volimo kad imamo odgovore. Volimo se praviti važni kad shvatimo nešto što drugi teže ili sporije kopčaju. Nekako se osjećamo mirniji i sigurniji kad je sve na svom mjestu. Upravo te čitateljeve sklonosti Zvijezde istorpediraju žestoko i neumoljivo. Tu ništa nije odmah jasno. Nema konačnih i jednoznačnih tumačenja. Nema jednostavnih odgovora. Kako ćete znati je li netko stvarno pročitao Zvijezde? Pitajte ga da vam ih protumači. Ako je siguran da je baš sve shvatio, samo su dvije opcije moguće. Ili laže, ili je arogantna budala. Nema trećeg.

Kordejevi likovi zauzimaju poziciju nesretnih gerilaca velikog grada, koji svojom neurasteničnom senzibilnošću silaze na dno čovjekova fizičkog i moralnog pada, nalazeći u tim tamnim dubinama ljudskoga bića najveću patnju i najveću ozarenost. Iz ironično-skeptičnog stava prema životu (pogotovo ‘’Kuća na brdu’’ i jako duhovita i efektna ‘’Mašina’’ ) proizlazi Kordejev intelektualistički prilaz crtačkom stvaranju: ne emocija, nego hladna racionalnost i crtačka intuicija stvaraju te vidovite strip cjeline, koje su proračunato strukturirane i u pojedinostima i u pojedinim pričama i u cijeloj zbirci ‘’Zvijezde’’ (bez obzira što je vremenski odmak od prve priče ‘’Zvijezda’’ do zadnje priče ‘’Oni dolaze’’ dosta velik i što je zamjetna različitost u samoj crtačkoj tehnici i stilizaciji).

Čini mi se da Kordejeva odbojnost prema subjektivnosti i personalnosti ovdje više nego igdje drugdje u njegovim radovima dolazi do izražaja. Težnja da iz svog crteža isključi spontanu, prirodnu inspiraciju koju zamjenjuje halucinantnom intuicijom te njegov otpor prema prirodi i prirodnosti dovodi do jednog osebujnog stava u Zvijezdama: treba biti neprirodan, artificijelan, neobičan i bizaran. Izraz te neobičnosti je Kordejevo inzistiranje na uvođenju ‘’ružnog’’ u svoju umjetnost. Taj spoj ljepote i ružnoće, gotovo pa groteske, možda najzornije je prikazan u epizodama ‘’Zvjezdana prašina’’ i ‘’Lekcija iz anatomije’’.

Kako kaže vjerojatno najvažniji strip teoretičar sa ovih prostora Zoran Đukanović, ako pozornije promotrimo Kordejev tretman ljudskih figura i lica, smjer asocijacija može nas odvući daleko u prošlost, u vrijeme koje nije poznavalo strip. Točna vremenska lokacija su šezdesete godine šesnaestog stoljeća, desetljeće u kojem je Pieter Breugel Stariji snažno okupiran ljudskim tijelom i karakterizacijom oporih, pretežno seljačkih lica. I upravo taj Breugelov utjecaj, ta njegova težina i oporost u Kordejevom stilu stvaraju jedan paradoks – ukrštavanje nečeg arhaičnog sa krajnje suvremenim.

Gotovo svi likovi iz ‘’Zvijezda’’ su obični ljudi koji iz nekog razloga upadnu u svojevrsnu zonu sumraka što često dovodi do neočekivanih zapleta na početku i raspleta na kraju epizode. Većina priča u ovom albumu nam donose neočekivan kraj, ali i ostavlja epizodu nezavršenu u mašti čitatelji. Ostavljenu da ju sami čitatelji dovrše i shvate onako kako sami žele. Ukratko, ‘’Zvijezde’’ nas uvode u jedan skriveni, tajni svijet, u kome neprikosnoveno mjesto zauzima mašta. Mašta i samo mašta. Uz mrvicu sna.

‘’Zvijezde’’ su zanimljiv strip album, bez sumnje dobar i dovoljno intrigantan, no njegova najveća prednost je činjenica što predstavlja neprocjenjiv dokument jednog vremena i izvrstan uvid u vizualno odrastanje jednog od najvećih majstora stripa – Igora Kordeja.

Ocjena: 7/10

(Fibra, 2012.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh