Herbie Hancock u Lisinskom – Je li moglo bolje?

Po svršetku koncerta Herbieja Hancocka u dupkom punoj (1800 sjedećih mjesta) velikoj dvorani zagrebačkog Vatroslava Lisinskog, među dijelom publike promrmorila je otprilike ovakva dvojba: je li neočekivana, ‘velikom’, ‘važnom’ koncertu svjetskog jazz uglednika prvoga ranga neprimjerena, odnosno iznenađujuća doza opuštene petljancije pokvarila ili poboljšala ukupni dojam?

Herbie Hancock u Lisinskom (Foto: Walter)
Herbie Hancock u Lisinskom (Foto: Walter)

Činjenica jest da na koncertu nije sve funkcioniralo po standardima. Za jazz nastupe neobično kašnjenje od „čak“ pola sata u odnosu na najavu, bilo je, vele iz organizacije, planirano, ali nedovoljno jasno iskomunicirano. No to i nije velika mana, dogodi se, bože mili. Kod jazza je to iznimka. Na rock koncertima trideset minuta čekanja ulazi u kategoriju „samo“ i smatra se pravom blagodati za posjetitelja željnog nazočiti izvedbi, a ne kilaviti se po prostoru.

Druga, ozbiljnija nezgoda bila je u tome što jedna Hancockova klavijatura, ona koja se poput gitare opasuje preko ramena, glazbalo koje se gdjegdje i kadšto naziva „klavitara“ (keytar), nikako nije htjela profunkcionirati. Ni zvuka. Čak ni krčanja. Hancock, nasmijan i nevoljom nesmeten, na kraju reče: „Ne znam što joj je. Možda ne voli Zagreb.“

Prije točno mjesec dana, 26. listopada, za nastupa u ZKM-u, na 10. Vip Zagreb Jazz Festivalu, američkom je gitaristu Billu Frisellu pukla žica. Nije imao ni svog tzv. roadieja, tj. pomoćnika za tehničke i ostale neumjetničke probleme, ni zamjensku gitaru. Po svršetku pjesme – odsvirane glatko kao da su sve strune na broju – prvo je rekao da će njegovi momci svirati dok on ne zamijeni žicu, a onda su mu momci iz benda predložili bolju ideju: neka Frisell uzme gitaru drugog gitarista koji će dotle svirati pedal steel, a žicu na njegovoj gitari bi mu možda mogao zamijeniti netko iz publike, ako se nađe takav. Tako i bi.

Vinnie Colaiuta (Foto: Walter)
Vinnie Colaiuta (Foto: Walter)

Prije otprilike godine dana, u listopadu 2013., na festivalu Jazz.hr/jesen, u maloj je dvorani Lisinskoga nastupio američki saksofonist Lee Konitz koji je, ako smo dobro shvatili – zaboravio na turneju ponijeti saksofon!

Hancockov je sastav imao instrumente i roadieje, a na pozornicu su počesto utrčavala dvojica, onaj zadužen za klavijature i Hancocka i onaj zadužen za bubnjeve i bubnjara Vinnieja Colaiutu. Roadieji gitarista Lionela Louekea i basista Jamesa Genusa nisu se ukazivali.

Osim problema s „klavitarom“, Hancock se, izgledalo je tako, za jedne pjesme zbunio nekom tehnikalijom svog električnog klavira Korg KronosX, ili pak neki gumbić nije radio, pa je 74-godišnji velemajstor – usput rečeno, izgledom pedesetogodišnjaka (!) – strpljivo pričekao da mu njegov, te večeri vrlo zaposlen čovjek od tehnikalija, priđe i otkrije u čemu je štos.

James Genus (Foto: Walter)
James Genus (Foto: Walter)

U jednom trenu, za neke druge skladbe, bubnjar Vinnie Colaiuta prestao je svirati i učinilo se da zbog nečega ne može nastaviti. Nakon kraćeg vremena potrebnog za recepciju situacije, strelimice je pritrčao njegov roadie, nešto mu obavio iza leđa i Collaiuta je nastavio svirati.

Nešto poslije, otprilike po sredini koncerta, ustavši od povelike baterije marke Yamaha da se zajedno s Hancockom i Genusom povuče na mali odmor – za kojega je na pozornici ostao samo Loueke, rođen i odrastao u Beninu, djelomično školovan na Obali Bjelokosti, a potom u Francuskoj i SAD-u, i samostalno izveo uvelike dojmljivu vokalnu skladbu afričkog podrijetla, u čiji je tekst na kraju dodao i „Zagreb“ – Colaiuta je nakratko čučnuo ispred bubnjeva i nabrzo, poput kakvog automehaničara, nešto provjerio i podesio negdje unutar udaraljke. Dalje>>

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X