First Aid Kit ‘Ruins’ – švedski biser američkog folka

Švedski ženski folk duo uspješno nastavlja u maniri kojom je i započeo karijeru obradom ‘Tiger Mountain Peasant Song’ grupe The Fleet Foxes 2008. godine.

  • 13
    Shares
First Aid Kit ‘Ruins’

Dakako, sestrama Klari i Johanni Söderberg ta američka pastorala leži toliko prirodno, da bi ih svatko tko ne zna da je riječ o Šveđankama ‘smjestio’ negdje u neku američku zabit na zapadu. A svakako su bile zapažene, jer su u međuvremenu nizale albume i EP-ije, kao što su 2015. na Brit Awardsima bile nominirane za najbolji strani bend.

Njihov četvrti studijski album „Ruins“ po objavljivanju početkom ove godine je zasjeo na prvo mjesto po prodaju u matičnoj Švedskoj, što ujedno i dobro pokazuje koliko je američki folk na sjeveru Europe tražena roba, stoga je očigledno i opravdano da sestre Söderberg nemaju potrebu za eksperimentiranjem kao što su to prošle godine radili Fleet Foxes, a da ne govorimo o napuštanju žanra, kako je to učinio Bon Iver. ‘Švedski vez’ stapanja stilova i kvalitetne izvedbe je nešto što je već tradicija još od vremena ABBA-e. First Aid Kit nisu iznimka, dapače! Sestre dobro znaju da bez dobrih pjesama nema ni albuma.

Upravo prva „Rebel Heart“ to i kristalizira. Ujedno, možda i najkompleksnija pjesma na „Ruins“, savršeno priprema teren za sve što dolazi nakon nje unoseći zanimljivu kombinaciju tajnovitosti i popistične fluidnosti. Zanimljivo je da je ta pjesma nastala u kamp kućici kad su glazbenice išle do glasovitog Joshuinog drveta u Californiji. „Rebel Heart“ daje puno kredita ostalim pjesmama, tako da se i „It’s A Shame“, i „Fireworks“ kao puno pitkije, odvrte pod tim dojmom, iako „Fireworks“ donose bolji noir moment od puno toga što je u zadnje vrijeme snimila jedna Lana Del Rey.

Pjesma„Postcard“ svjedoči da First Aid Kit odlično korespondiraju unutar countryja kojeg masivno kolorira ‘lijeni’ pedal steel, ali je opet dobro što je to samo izlet unutar materijala koji donosi bolje zgoditke kad su u kombinaciji kantautorski izričaj i već spomenuti američki folk. „To Live A Life“ je primjer toga, kao što „My Wild Sweet Love“ harmonijski ‘Fleet Foxes moment’, ali tu je već od prije ‘prst i nokat’ priča kad su u pitanju First Aid Kit, a to ozračje nešto kasnije donosi i naslovna „Ruins“, dok „Distant Star“ i „Hem Of Her Dress“ ispunjavaju gotovo pravilni albumski slijed izmjene pjesama bržeg tempa i balada.

„Nothing Has To Be True“ monumentalnim zvučnim zidom, tj. a la Phil Spector potezom producenta Tuckera Martinea donosi dobar balans između prvog i posljednjeg poglavlja. A poput prve, tako i posljednja pjesme nosi slikovitu pozadinu svog nastanka jer je skladana na Gibsonovoj gitari iz 1928. godine koju je Jack White osobno poklonio sestrama Söderberg.

Album „Ruins“ ne donosi neke spektakularne pomake, njegova sanjiva fluidnost (ili pak fluidna sanjivost) čini ga izuzetno dobrim albumom ceste kojeg ‘odmotavaju’ dva savršeno usklađena ženska vokala koja jako dobro rade distinkciju između sveg onog najboljeg u povijesti američke popularne glazbe i današnjih ‘pop podmetačina’, naravno bez imalo intencije da ičime naruše vintage osjećaj koji stvaraju. Gotovo da povjerujete kako je ‘ljeto ljubavi 1965.’ upravo pred vama.

Ocjena: 8/10

(Sony Music / Menart, 2018.)

  • 13
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh