Father John Misty ‘God’s Favorite Customer’ – druga strana Eltona Josha

Josh Tillman je drogiran u hotelu napisao album koji s univerzalnih tema lanjskog prethodnika skreće na teren intimnih emocija. Na skliskom terenu, Misty ne postiže jednako impresivan rezultat, ali donosi dovoljno materijala vrijednog slušanja.

  • 14
    Shares
Father John Misty “God’s Favorite Customer”

Naš je portal lanjsku ploču Father Johna Mistyja “Pure Comedy” proglasio albumom godine. Taj album epskog trajanja i univerzalne tematike koji je promišljao stanje civilizacije u dvadeset i prvom stoljeću nije bio materijal za lako i ugodno slušanje, iziskivao je mnogo koncentracije i određeno raspoloženje da zasja u punoj moći, ali kada bi pridobio slušatelja, otkrivao bi autora koji u formi pop glazbe ugrađuje stabilan filozofski sustav, koliko god to pretenciozno zvučalo. Samim time, Josh Tillman je stvorio nešto što se u povijesti popularne muzike vrlo rijetko postiže i itekako je vrijedno štovanja.

Prošlo je tek godinu dana i Tillman/Misty se vraća s novim albumom, što se s pravom može činiti vrlo kratkim periodom nakon ploče u koju je uloženo mnogo energije i promišljanja. U usporedbi s “Pure Comedy”, album “God’s Favorite Customer” je točno upola kraći, a Tillmanovo prebacivanje s univerzalnih tema prethodnika na intimne osjećaje usporedivo je sa zaokretom Boba Dylana sa socijalnih tema prvih albuma ka privatnima na “Another Side of Bob Dylan”.

Ova druga strana Josha Tillmana nastala je u razdoblju od dva mjeseca koja je otac John proveo u emocionalno nestabilnom stanju drogirajući se u hotelskoj sobi u New Yorku, što je svakako u duhu Mistyjeve persone. Rezultat je ploča koja nipošto nije bez vrijednosti, dapače, ali nipošto ne dostiže vrhunce prethodnika. Tillman je ovdje ponovno u punoj snazi svog modusa koji bi njegovi osporivači predvođeni Ryanom Adamsom posprdno nazvali stilom ‘Eltona Josha’, a što uključuje raskošnu glam-pop produkciju i raspjevane melodije preko promišljenih struktura, pa oni neskloni takvom izričaju sigurno neće promijeniti stav o Mistyjevoj glazbi, kao što će oni koji ga smatraju egocentričnim preserantom vjerojatno dobiti dodatnu potvrdu svojih stajališta.

Koliko je slušalačkih izazova “Pure Comedy” predstavljao u trajanju od preko sedamdeset minuta, novi album ih uspjeva ponoviti u upola kraćem formatu, jer se čak i njegovih trideset i osam minuta čini napornim za jedno slušanje. Otvaraju ga odlična “Hangout at the Gallows”, te zabavni singl “Mr. Tillman” koji prenosi razgovor hotelskog službenika s razularenom rock zvijezdom, a pokazuje još jedan novi vid Joshovoga kantautorskog umijeća. Treći krak uvodnog trolista čini lijepa balada “Just Dumb Enough To Try” i time se zatvara najupečatljivija trećina albuma, nakon koje će svaka sljedeća postajati sve težom za praćenje.

Kao i prethodnik i “God’s Favorite Customer” je iscurio na piratske valove interneta dva mjeseca prije službenog objavljivanja, tako da je mnogima dostupan i više nego dovoljno dugo da se intimno upoznaju i po potrebi zaljube, ali osobno moram priznati kako se u ovom slučaju nije rodila ni ljubav, niti potrebna zainteresiranost za praćenje autorovog misaonog procesa s istim žarom kao onog na prošlogodišnjoj ploči. Tillman je svakako imao potrebu izbaciti dosta toga iz sebe, a što se nakupilo u divljem kreativnom hotelskom procesu i dio toga je neosporno vrijedan, no opći je dojam da je sve to premalo i prebrzo nakon prošlogodišnjega epa. No, Josh Tillman ionako radi što god hoće, a i s pola snage je jači od mnogih drugih koji ga ljubomorno osporavaju.

Ocjena: 7/10

(Bella Union, 2018.)

  • 14
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh