Eto ‘Igre čuda u zemlji bluda’ – punk za svako ognjište

Debitantski album ‘Mačak u prizmama’ bio je zanimljiv iskorak splitskog benda Eto, koji je ‘punk rock’ prefiksu dodao i epitet ‘psihodelični’, a akustični EP ‘Igre čuda u zelji bluda’ znak su da se tu počinje razvijati jedna zanimljiva priča.

Eto ‘Igre čuda u zemlji bluda’

Dakako, sam poriv za objavljivanjem akustičnog materijala i nije neka odlika punk rock bendova. Po objavi su i sami članovi grupe Eto svoj potez objasnili riječima: „Ovim EP-om bend šalje poruku svojoj publici i kolegama da glazbeni izričaj i mogućnosti nisu prepreka u stvaranju umjetnosti, već odlazak u nove pustolovine u kojima Eto već neko vrijeme luta“. A lutanje glazbom uvijek je dobra stvar za kreativu.

EP „Igre čuda u zemlji bluda“ od pet ponuđenih, donosi tri akustične verzije prethodno objavljenih pjesama „Mali princ“, „Bunkeri“ i „Disko“, dok su noviteti „Svemir nam se ruga“ i „Ringišpil“, od kojih upravo spomenuta „Svemir nam se ruga“ donosi neke nove zanimljive pomake. Općenito se grupa Eto u tekstualnom smislu razlikuje od dosta predstavnika svog žanra. Manje su direktni, ali su zato više poetski i metaforički nastrojeni u svom kozmopolitskom stajalištu koje se dakako oslanja na ekspresiju lokalnim, podcrtano neusiljenim humorom.

„Igre čuda u zemlji bluda“ tako su svojevrsni Violent Femmes iskorak ovih Splićana. Akustične gitare su tu u ulozi instrumenta ritma, a manje harmonije, pa Eto zbog samog narativa na momente dobivaju i gipsy punk prizvuk, jer je produkcija neispeglana, nosi sirovost i sve epitete snimanja uživo i u jednom dahu. Uz to je i neujednačena, ali i to donosi određeni šarm kreativnosti. U neku ruku, nije to samo DIY filozofija, već igranje s njenim raspadom – kao neki moment surove bliske budućnosti u kojoj je produkcija kao takva propala i ostali su samo razasuti propali talenti čije izvedbe netko snima na nekakvoj prastaroj opremi. Pretposljednja stepenica nakon koje ostaju još samo gusle ili pak nijemo kolo, kao znak da civilizacija nije upalila na ovim prostorima.

Tu pjesma „Svemir nam se ruga“, u kojoj vokalno gostuje Hana Malenica predstavlja biser vrijedan pažnje, za koju bi bilo nepravedno reći da je neka slabija kopija pjesme „Crvena“ beogradskog Repetitora, već je prije u pitanju slična inspiracija društvenim raspadom ovih prostora kako ih vide i doživljavaju glazbenici mlađe generacije, gledano općenito u regiji. „Svemir nam se ruga“ je u suštini kontrapunkt. To je filozofska kozmopolitska misao zamotana u opori ognjištarski prizvuk što svakako predstavlja jednu zanimljivu intelektualnu subverziju koja se može servirati ognjištarskim dušama, inače nesklonima provokacijama i rock zvuku kao takvom. Eto je tako u svojim lutanjima nabasao na biser koji mu daje dozu zanimljivosti i autohtonosti što zadire ispod utabanog distorzičnog puta žanra od kojeg se grupa odmakla, ali zadržala u njemu ono što se kolokvijalno može nazvati punk filozofijom.

Ocjena: 7/10

(Juda Records, 2017.)

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X