Eduard Jimmy Matešić ‘Anatomy of a Desire’ – zaboravljeno umijeće kantautorskog folka

Nakon slušanja ove polusatne ploče s pravom se moramo upitati zašto Jimmy Matešić nije jedan od cjenjenijih domaćih kantautora uopće.

  • 138
    Shares
Eduard Jimmy Matešić “Anatomy of Desire”

Eduard Jimmy Matešić, jedan od ovdašnjih najistaknutijih country, folk i blues gitarista, široj je javnosti možda najpoznatiji kao jedan od osnivača i glavnih aktera grupe Plava trava zaborava koja je od svog osnutka početkom osamdesetih nadalje popularizirala country izričaj na području bivše Jugoslavije i svojih devet albuma prodala u više od pola milijuna primjeraka nosača zvuka. No u karijeri svakog kauboja dođe vrijeme kada odjaše u sumrak, i sam s gitarom snimi neki od najboljeg materijala. Najslavniji je primjer svakako jedna od najhvaljenijih serija albuma proteklih desetljeća, “American” Johnnyja Casha, ali lista takvih primjera seže u nedogled. Naš Jimmy već duže vrijeme jaše solo, a čini se kako je zlatnu žilu udario svojim posljednjim, u potpunosti autorskim albumom “Anatomy of a Desire”.

No, paralele s kaubojima prestaju čim zavrtite ovaj disk jer se utjecaji okreću od američkog prema britanskom akustičnom folku. Prva asocijacija koja se budi, što zbog izvrsnog finger-picking stila u kojemu Matešiću vjerojatno nema premca na ovim područjima, a možda još i više zbog sramežljivog i iskrenog vokala, jest na neke od posljednjih albuma velikog folk majstora iz Glasgowa, Berta Janscha, prvenstveno sjajni “Edge of a Dream” iz 2002. godine. Produkcija je izrazito minimalistička, a melodije često vedre i u izravnoj opreci s uglavnom žalobnim tekstovima kovanim na sjajnom poznavanju tradicionalnog bluzerskog obrta.

I upravo tu leži najveće iznenađenje “Anatomije”. Matešić se pokazuje kao doista sjajan tekstopisac koji engleskim jezikom bolje barata u pismu nego u izgovoru. Blues poluuzvraćene ljubavi cijedi se iz ovih deset pjesama počevši od upečatljive uvodne “I Feel So Bad”, preko divne “Anyway” čija ljepota izranja prvenstveno iz durske melodije kojoj se suprostavlja tekst o kontemplaciji samoubojstva u posljednjoj strofi, pa sve do kraja ove polusatne ploče nakon čijeg ćete se slušanja s pravom upitati zašto Jimmy nije jedan od cjenjenijih domaćih kantautora uopće.

No ni vedriji trenuci nisu ništa upečatljivi, poput zaljubljene “Making My Heart Go” ili priče o Shotgun Jimu koji bi mogao glazbeno biti prvim rođakom Raillroad Billa o kojemu su pjevali svi istaknuti glazbenici folk revival pokreta šezdesetih, dok “Turn Down the Music” dokazuje da se i autorski snalazi u retro pop-jazz baladama kakve inače izvodi u duu Small Change s pjevačicom Anom Lovrenčić. Po pitanju stihova, jedna od pjesama koje se izdvajaju jest i “Blue About Green” u kojoj se Matešić vješto igra s antinomijama okusa i boja iz naslova, dočim će sa završnom “The Sailor” probuditi usporedbu s Dylanovim stilom s njegovog posljednjeg autorskog albuma “Tempest” iz 2012. godine.

Kao najavni singl albuma odabrana je “Time Flows Like a River”, no ovdje nije riječ o ploči koja će nekim hitom probiti do šire publike. Vjerojatniji je scenarij da će oduševiti tek one rijetke koji joj se dobiju priliku prepustiti. Možemo se samo nadati u Jimmyjevo ime da će takvih biti nešto više nego dosad.

Ocjena: 8/10

(Croatia Records, 2018.)

  • 138
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh