Britanska post punk petorka koja u Zagrebu ima čvrstu bazu fanova ponovo će zasvirati u našoj metropoli večeras u Velikom pogonu Tvornice kulture, a povodom toga porazgovarali smo s gitaristom Justinom Lockeyem i bubnjarom Edwardom Layom.
U početku vas se percipiralo kao mračan bend, a sad je situacija da sve više bježite od takvog imidža. Primjećuje li se to? Mijenja li se percepcija?
Edward Lay: Mislim da se u početku ljudi nisu baš previše bavili nama u tom smislu. Bliže je istini reći da su došli na neki koncert i bili oduševljeni nastupom, ili razočarani. Emocije su nam bile iskrene. Možda jesmo bili malo mračniji, ali ne privlači nas ‘tama’ u tolikoj mjeri koliko to da nam pjesme imaju emotivnu oštrinu, kao što nas ne zanima skupljati bodove na tome da pjevamo o problemima današnjeg svijeta. Više volimo ispričati smislenu priču kroz pjesmu.
Je li problem svirati danas u rock bendu, biti spreman na promjenu fokusa i eksperimentirati sa stilovima gotovo na svakom novom albumu?
Justin Lockey: Mislim da je svaki album drugačiji jer tako mora biti u smislu razvoja benda. Kod nas ne postoji drugi razlog. Naravno da postoje bendovi koji stalno ciljaju nove struje na tržištu i sceni. No mislim, ako se pogleda unatrag, da na našim albumima nije postojala niti jedna nova struja kojoj smo se eventualno htjeli priključiti. Oni koji to rade jedino u čemu sigurno uspijevaju je biti sve više histeričan u radu. Jedini normalan način je dopustiti da te vodi glazba, kakav god ishod bio.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=jQQ2gTkV-GM[/youtube]
Možda je rano za ovo pitanje, no razmišljate li o novom albumu? Što vas inspirira, što bi htjeli napraviti drugačije u odnosu na sve do sada?
Edward Lay: Apsolutno. Ne samo da razmišljamo nego i radimo na tome. Ne forsiramo stvari, ali one nekako dolaze do nas. Tom (Smith, pjevač, op. a.) piše nove stihove, javljaju se neke ideje i budući okviri, ali za konkretne stvari se moramo zatvoriti u sobu i to na miru prolaziti zajedno. Ono što je sigurno jest da će u potpunosti biti drugačiji album od „The Weight Of Your Love“ i to u samom pristupu. „The Weight Of Your Love“ je bio; pet ljudi istovremeno u studiju sviraju pjesme i snimaju na magnetofon kako bi dobili taj ‘live’ štih. Ovaj će biti rađen puno preciznije i više ćemo zakoračiti u dance glazbu, ali nekakav lo-fo pristup dance glazbi. Nešto u smislu… recimo volim dance glazbu kakvu rade Daniel Avery i Jon Hopkins. Taj zvuk i emocija koju postižu je nešto čemu stremimo u ovom trenutku.
Justin Lockey: Taj zvuk, ali na način kako ga može postići bend.
Edward Lay: Mislim da Avery i Hopkins svojim pristupom daju više emocija nego što se to u današnje vrijeme može postići primjerice gitarom.
Justin Lockey: Da zvuči paradoksalno, ali oni postižu bolji bendovski zvuk od mnogih bendova.
Edward Lay: Naravno mi i dalje volimo velike i pjevne refrene. Nećemo od toga odustati. Jednostavno smo ‘vjenčani’ za njih.
Justin Lockey: U listopadu ćemo se zatvoriti u studio u Škotskoj i vidjeti što će ispasti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
