E-Play ‘Sloboda’ – borbeni komplet za osvajanje mainstream pozicija

Beogradski bend E-Play, koji je uvelike privukao pažnju singlom ‘Divan dan’, nakon četiri godine se oglasio novim, petim po redu studijskim izdanjem.

  • 51
    Shares
E-Play ‘Sloboda’

Nema puno bendova alternativnog glazbenog izričaja na ovim prostorima kojima se dogodilo da im spot na Youtubeu bude pregledan preko dva milijuna puta. Beogradskom sastavu E-Play upravo se to dogodilo s pjesmom „Divan dan“. Dakako, nije se to odvilo preko noći, što je ujedno i dobro jer je pjesma ‘organski’ pobudila interes publike. No nije ni E-Play grupa ‘od jučer’, iz njih je pet albuma i dvadeset godina rada, tako da „Sloboda“ označava i njihovu definitivnu zrelost.

E-Play, predvođen pjevačicom i basistkinjom Maja Cvetković (uz nju su još i bubnjar Goran Ljuboja Trut koji je svirao je i s Rambom Amadeusom, gitarist Nemanja Velmirović i prateća pjevačica Kristina Jovanović), prilično je ozbiljno shvatio i nasljeđe i zadatak koji nameće takav interes, te je u tom duhu uistinu pažljivo pristupio kreiranju novog albuma „Sloboda“.

Četiri godine je prošlo od albuma „Obični ljudi“ (u Hrvatskoj ga je licencno tada objavio Aquarius Records) na kojem se nalazi hit „Divan dan“, a nasljednik dakako donosi pomake i promjene, što u stilu, što u zvuku. „Sloboda“ je ujedno pokušaj za učvršćivanje statusa, album koji nosi snažne singlove s potencijalom novih hitova, produkcijski superiorniji od prethodnika i dakako album bez praznog hoda i uludo trošene minutaže.  Dakle, E-Play je odabrao put u kojem otvoreno juriša na pozicije, a ne da se zabašuri u teže prohodni materijal (čemu glazbenici obično pribjegavaju nakon nekog uspjeha) i time eventualno igra na kartu neshvatljivosti. Važno je napomenuti kako i u toj strategiji ne postoji točka gdje bi se mogao izvesti zaključak da grupa to želi učiniti nekim jeftinim podilaženjem.Radi se o dugogodišnjem glazbenom iskustvu koje se na ispravan način koristi kao vrelo iz kojeg izvire kreativni rad.

Iako je riječ o čvrstoj i preciznoj rock svirci (s Trutom valjda drugačije i ne može) koja na momente ulazi i u domenu jednog Rage Against The Machine („Šamarčina“), izražen je pop model kreiranja i raspoređivanja pjesama, i to dobar model za koji treba imati i dobre pjesme, jer u suprotnom sve pada u vodu.

Tako se već na početku nižu, ni manje, ni više, čak tri potentna singla „Srešćemo se neki drugi put“, „Da budemo samo dobro“ i posebno izvrsna „Pritanište“ zbog snažnog emotivnog i upečatljivog teksta. Nakon toga „Šamarčina“ uistinu donosi ‘glazbeni šamar’ i preokreće stvari kako zvukom, tako i tekstom. Tekstualno, riječ je o angažiranoj feminističkoj pjesmi koja nudi slični motiv kao i nekadašnji singl „Šamar“ našeg Hladnog piva, ali dakako opisan iz ženske perspektive. Svakako je to pjesma koji nimalo dvojako progovara o nasilju nad ženama, koje je, nažalost u porastu, kako u Hrvatskoj, tako i u susjednoj Srbiji.

Nakon „Šamara“ dolaze „Japan“, „Sloboda“ i „Uzmi mi sve“, sve zajedno, pjesme koje kreiraju stilsku poveznicu prema prethodniku „Obični ljudi“. Nabijene su ritmom, posebice Trutovim plesnim drum’n’bass i trip hop potpisom, te odišu klupskim adrenalinom. Jest da je u pitanju sveukupno sedam pjesama i da je riječ o albumu kratke minutaže, no kao što je već kazano, praznog hoda nema, kao što i „Divnom danu“ konkuriraju „Srešćemo se neki drugi put“, „Šamarčina“ i „Pristanište“.

Sve karte su na stolu i E-Play je odaslao jasni signal da ne želi biti mali bend na domaćem terenu. Što se hrvatskih prilika tiče, radi se o bendu kojeg premalo viđamo uživo i koji je često ispod radara našim promotorima. Možda „Sloboda“ donese neke pomake u skorijoj budućnosti.

Ocjena: 8/10

(Long Play, 2018.)

  • 51
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh