Dubravko Ivaniš: Svi mi koji smo tu ostali smo drugorazrednici

Nakon krcatog prošlotjednog koncerta u Vintage Industrial Baru, objavljenog novog singla i najave novog albuma naziva ‘Walt’, jedno je sigurno – Pips Chips & Videoclips je spreman za novi uzlet.

Dubravko Ivaniš (Foto: Tomislav Sporiš)

Novi singl. Novi album. Stara kompanija. Nakon brda i dolina, šutnji i deračina, Pipsi kroz usta primus inter paresa govore o novim stvarima, albumu, izazovima.

“Walt” je od Walt Disney ili…?

Dubravko Ivaniš: To je onaj Walt koji nikada ne umire. Zaleđen u legendi, svaki dan se budi i nastavlja tamo gdje je stao. To je, s druge strane, i onaj stvarni Walt, onaj kojeg ne zanima što je i kako je nego kako popraviti sebe i unaprijediti ovaj kozmos barem za palac.

Najavni singl “Htio bih da me voliš” fanovi benda dočekuju raširenih ruku na foru “povratak gitarističkog benda”. Je li cijela stvar oko novog albuma konceptualna poput ideje prethodnog albuma ili se radi o pjesmama koje će govoriti za sebe bez popratnih priča?

Dubravko Ivaniš: Pitali su me Jura i Pavle iz Svadbasa nakon što su prije pola godine poslušali demo: „O čemu jebote govori ova ploča?“ Kao, nema više čvrstog koncepta kao na „Gladijatorima“ ili „Drveću“.Priznajem, nema te vrste konceptualnosti, ovo su kompulzivno-opsesivne pjesme o ljubavi, o žudnji za mladošću, o smrti…..o Bogu. Dakle, ništa posebno samo po sebi. Nadam se da je zato posebno samo u sebi.

SOUNDCLOUD: Pips Chips & Videoclips – Htio bi da me voliš

Obzirom da je bend prvi na ovim prostorima otvarao neke nove kanale što se tiče “nosača zvuka” (USB stick diskografija) i pionirski koristio internet za komunikaciju s fanovima – ima li za novi album nekih koraka u tom smjeru?

Dubravko Ivaniš: Puno sam razmišljao o vinilu, al’ sam odustao jer mi trajanje albuma prelazi limit optimalnog rezanja vinila i morao bih žrtvovati kvalitetu zvuka. Na to ne želim pristajati, a dvostruki vinil s po 3 pjesme na jednoj strani mi je žešći aerobic okretanja ploče svako malo. O posebnom masteringu da i ne pričam. I onda to pukneš u tiraži malo većoj od broja cipela i sam sebi si smiješan. Mislim, lijepo je to kad sve samo svom kurcu radiš, al ponekad mi se gubi svaki smisao.  Napravit ćemo par stotina CD-a. Bit će gospodski upakiran. Nitko neće znati ni da smo izašli, a 300-tinjak ljudi će si moći omogućiti nešto stvarno vrijedno. U nekoj kasnijoj fazi ići ćemo s downloadom, u ovom trenu ne znam je li besplatnim ili platnim. Ne radi se tu o nekoj zaradi, radi se o tome da je užasna baljezgarija muziku doživljavati samo besplatnom i ne želim takav model podržavati. Oh, baš sam stavio novi singl na free download… Karakteran sam, nema što, ha ha…

Uz sve personalne, glazbene i ine promjene Pipsi predstavljaju konstantu rock i slične glazbe ovog podneblja. Koliko je zajebano živjeti, a koliko jednostavno preživljavati u cijelom tom imitiranju scene, ako možeš baciti pogled kroz situaciju svog benda, ali i mimo vaše specifične situacije… Odakle se najbolje ili najsigurnije financijski osigurati (koncerti, autorska prava, sponzorstva, itd.) kako bi imali prostora i neke osnovne pretpostavke za rad?

Dubravko Ivaniš: Vidi, dojen sam sam kao građanin, odgajan kao građanin, odrastao kao građanin. U međuvremenu, u zadnjih 20 godina nestao je srednji stalež, tanak je poput flis papira i sve što produciram, naravno, debelo promašuje metu jer je ona, ponavljam, nevidljiva. Moja paradigma zgažena je ko hračak. Nema tog sponzora, tog meta uma, tog anđela čuvara koji me može spasiti ako želim ustrajati na svojoj trasi. Sve ovo radim kako bi moja kćer imala viziju svijeta oko sebe baš kao što Benigni kreira utvaru ljepote života svom dječaku u naci logoru. Svatko stariji od 21 godine, bilo kojeg profila i provenijencije, a ako ima ozbiljne ambicije u karijeri mora otići odavde. Svi mi koji smo tu ostali smo drugorazrednici. Ne možeš skakati u vis 2.30 ako ti je strop na 1.80. Potraži adekvatnu dvoranu za sebe, mladiću. To što netko ostane pod niskim stropom i kenjucka čitav život sebi u bradu samo govori o letalnom komformizmu. U prijevodu, jedino što si mogu reći je „ko te jebe, dragi“.

Slijede li i video ekranizacije najavnog singla i budućih? Ako možeš ponešto o idejama video komada uz novi album jer dosad ste istaknuti kao rijetki od njih koji su puno pažnje posvećivali estetici svojih video komada (Urban, Gibonni, TBF, HP…)

Dubravko Ivaniš: Trebali bi u maju imati premijeru spota za „Htio bi da me voliš“. Štajaznam, spotovi mi idu na živce, al se nadam da ću s Gonzom napraviti nešto emotivno, nešto od srca. Realnost spotova je 3D, 4D, hologrami… Ovo je dosadno. Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh