Druga Godba ili ti deratizacija ušnih bubnjića

34. po redu Druga Godba, ugledni slovenski avangardni festival, održavao se ove godine od 24. do 26. svibnja u Ljubljani i Piranu, a atmosferu s tog događaja donosi naš slovenski kolega Dragan Vuković.

  • 35
    Shares
Los Piranas u Kinu Šiška, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

U Sloveniji živim već 11 godina i već neko vrijeme imam na listi želji da si priuštim odlazak na festival Druga Godba. Na istoj listi želja su i već legendarni Jazz Cerkno kao i Trnje festival koji se dešava u Pivki. Ove godine, zbog prirode posla, a koji zahvata Ljubljanu u kojoj trenutno živim, mi se konačno ispunila želja da prisustvujem festivalu Druga Godba. O izvođačima koji će nastupiti na festivalu, znao sam vrlo malo ili nimalo. Osim sastava Olfamoštvo, koje jako dobro poznajem i gledao sam ih jednom uživo.

Festival se u zadnjih par godina, osim u Ljubljani, dešava još u Piranu i u Kranju. Piran nisam mogao posjetiti, a tamo su u četvrtak 24. maja nastupili odlični makedonski Ljubojna čiji prošlogodišnji album “Radio Luboyna” je još jedan od bisera makedonske etno tradicije, te obavezno štivo za svakog poštovaoca iste. Osim Ljubojne, nastupili su Alsarah & The Nubetones, bend koji svoju glazbenu inspiraciju crpi iz središnjeg Sudana, te bend Dirtmusic kojeg vodi Chris Eckman, a koji su nedavno nastupili i u zagrebačkom klubu Močvara.

Fumaca Preta, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Sljedeći dan u petak doleteo sam do Kino Šiške da preuzmem akreditaciju za festival te me, dugogodišnji kolega i više od toga, Matjaž Manček upoznaje sa Francisom de Souzom koji vodi nizozemsku booking agenciju EarthBeat čiji katalog/rooster je stvarno impozantan, a neki od sastava su nastupili i na ovogodišnjoj Drugoj Godbi. U kraćem razgovoru sa Francisom dotakli smo se bisera nizozemske avant scene poput Plan Kruutntoone, De Kift, Dog Faced Hermans i neizbježnih The Ex.

U Kino Šiški su to veče nastupili Naji ft.N’toko te blizanke Ibeyi iz Pariza, ali sam i to nažalost zbog prirode posla, propustio. Iste večeri Festival se iz Kino Šiške preselio na Metelkovu gdje uspijevam da pogledam sva četiri koncerta koji su se tamo dešavali. Veče na Metelkovi, tačnije u klubu Gala Hala, otvara južnoafrički kolektiv Brother Moves on. Nekad je stvarno dobro otići na koncerte na čisti blef ne znajući o bendu ništa, te su ti i očekivanja na nuli. To se meni desilo sa Brother moves on, o čijem radu nisam imao nikakvog pojm,a pa čak se nisam toliko potrudio da se i upoznam sa njihovom diskografijom. Čisti blef. A ono što smo, kao posjetioci dobili, je bilo nevjerovatno. Kakva energija! U postavci bubnjevi, bas i vokal. Bend je izašao na scenu, te su odsvirali dvije uvodne, mirne etno pjesme. A onda su počeli da melju svoj neki afro-funk-punk na koji nisi mogao da ostaneš ravnodušan i morao si se gibati. Inače sastav radi kao kvartet, ali na tom koncertu nastupili su bez gitariste. Umjesto njega je na klavijaturama uskočio slovenski producent Bowrain na klavijaturama koji se pokazao kao fantastična zamijena.

The Brother Moves On, Gala Hala, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Odavno nisam čuo bolju ritam sekciju, bubnjar je rasturao svoj set bubnjeva, dok se basista usimbiozio sa svojim instrumentom, te svojim plesom uz sviranje bas gitare, mamio smješak na lice svima prisutnim u Gala Hali to veče. Bend se ne štedi. a to se vidilo po količinama znoja koji je iz njih izašao dok su odsvirali svoj skoro jednosatni set. Imao sam utisak da bi Brother Moves On mogao još više svirati, ali zbog festivalske satnice, morali su završiti svoj koncert, te smo se preselili u klub Channel Zero koji se nalazi odmah pored Gala Hale.

A tamo nas je čekao francuski avant rock in opposition sastav Chromb! iz Liona. Veoma cijenim francusku avant/rock in opposition muzičku scenu te sam se u zadnjih desetak godina potrudio da u region dovedem slične bendove poput Dure Mere, Vitas Gueritalis, te Poil koji su članovi istog glazbenog kolektiva kojem pripada i Chromb!. Najviše volim tu prisutnost humora kod benda koja se ogleda u čudnim prelazima iz jednog stila u drugi, izvitoperenom vokalu i smiješnim najavama pjesama.

Možda bi Chromb! najkomercijalnije mogli opisati kao francuski Mr.Bungle, ali svakako ako želite da dublje uđete u njihov svijet, morali bi da poslušate njihove legendarne zemljake Etron Fou Leloublan koji su svirali svoj otkačeni rock od 1973. do 1986. Nekako sam bio još pod uticajem koncerta Brother Moves On, te nisam mogao da uđem u krombov svijet. Ali što je najvažnije bend se svidio publici, a i meni su izmamili osmijeh na lice baš tim gorespomenutim humorom kojim se i odlikuje njihova glazba.

Chromb! – 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Po koncertu Chromb!-a, selimo se nazad u Gala Halu gdje direktor festivala Bogdan Benigar najavljuje novu glazbenu atrakciju Kokoko iz Demokratske Republike Kongo, tačnije iz Kinšase. Na scenu izlazi petočlani sastav pojačan francuskim producentom Debrisom kojeg znam iz jedne druge glazbene priče. I kreće jednosatni glazbeni afrički tehno show, protkan psihodelijom i diskom. A zanimljivi su instrumenti kojim stvaraju taj neki elektro-tribal zvuk, a sve su to instrumenti koji su oni sami napravili od smeća pronađenog na ulici. Uglavnom su to neke ‘uradi sam’ udaraljke. Moram da priznam da smo se baš fino isplesali uz njihovu glazbu te ih pokušali pratiti u izvikivanju tih nekih njihovih parola koje su na momente veoma sličile našem jeziku. Kokokolo moj.

Kokoko u Gala Hali, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Opet se selimo nazad u klub Channel Zero gdje nas čeka bend Fumaca Preta koji dolaze iz Brightona u Engleskoj, a sastav vodi Alex Figueira, portugalsko venecuelanskih korijena. Sad kad malo gledam neke njihove video snimke, vidim da su totalno drugačije zvučali od onoga što su nam tu večer prezentovali. Alex je bubnjeve postavio tik uz ivicu bine, a u sastavu su još i gitarista i basista koji izlaze na binu maskirani s nekim nacrtanim križevima po čelu. I kreće glazba koja bi se najlakše, po onom što sam u tih pola sata čuo, opisala kao neki stoner -tropicalia, koja je ipak bila malo previše za mene to veče, te zajedno sa kolegom Emirom Fulurijom, odlazimo na zasluženi spavanjac.

Sljedeći dan, opet radim od 10 do 20 sati, te propuštam prateći program festivala koji je uključivao razgovor sa gorepomenutim bookerom Francisom De Souzom te koncerte Alje Petric i Les Filles De Illighadad. Krećem put Kino Šiške gdje nas očekuje finale programa Druge Godbe, a koje je započelo tačno u 21 sat sa koncertom Jamesa Holdena & The Animal Spirits.

James Holden & The Animal Spirits u Kinu Šiška, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Malo kasnim na početak koncerta, te u gornjoj sali Kino Šiške zatičem potpunu tišinu koja je uzrokovana tehničkim problemima koje je James imao sa svojim kompjuterom. Publika je sve to stoički posmatrala bez imalo negodovanja, iako je pauza trajala stvarno predugo. Problemi su otklonjeni, te kreće koncert u nekom jazz elektronika duhu, a sve to potpomognuto fantastičnim majstorom svjetla koji je stvarno bio raspoložen za rad. Inače to veče sam jedva čekao da opet vidim na djelu slovenski kolektiv Olfamoštvo čiji koncert na festivalu MENT, prije dvije godine, nikad neću zaboraviti.

Olfamoštvo u Kinu Šiška, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Da vas malo uvedem u taj njihov svijet. Olfamož je projekat Andreja Fona, multiinstrumentaliste koji ima iza sebe već nekoliko jako zanimljivih muzičkih projekata poput Strahuljarji, Horda Grdih, Kraški Solisti, te Barka tone in Bele plombe. Poslije nekoliko solo DIY albuma, Olfamož okuplja ‘opasnu’ ekipu glazbenika te snima album “Hupam da ste dobro”, koji izlazi krajem 2015. godine za izdavačku kuću Radija Študenta. Album je miks afro zvuka, avantgarde, jazz punka, minimalistične elektronike, uglavnom jako zanimljiv i hrabar produkt čovjeka od kojeg se ništa drugo i ne može očekivati. A ekipa koja sačinjava Olfamoštvo je stvarno nevjerovatna i kreativna, samo da napomenem u kojim sve bendovima sviraju, ili su svirali članovi ovog benda: Žoambo Žoet Workestrao, Kislu Grozdje, Bržjast, Salamandra Salamandra, Širom, Najoua, Orkestrada, Zmajev rep itd. Sigurno sam još nekog zaboravio.

Malo sam bio razočaran jer je bend svirao dole u manjem klubu Kino Šiške. Najviše me je brinulo kako će ovaj desetočlani sastav da stane na onu malu binu. Ali na kraju se ispostavilo da je to bio pun pogodak, a i glazbenici su mi rekli da su se neki instrumenti bolje čuli, te da bi se u gornjem prostoru izgubila njihova važnost u kreiranju zvuka Olfamoštva. Uglavnom smo se baš isplesali uz Olfamoštvo koji iz nekog svog afro zvuka svirajući hitove poput “Za v razrez”, “Se seseda” odjednom upadnu u neko jazz punk ludilo, ili neki noise poigravajući se sa tišinom, a vrhunac koncerta je kad svi odjednom izvade zvončiće i krenu da udaraju nogama od binu uz sviranje tih zvončića. Ovom prilikom apelujem na organizatore koncerata da zovnu i pruže priliku ovom sastavu jer stvarno zaslužuju da ih vide i ‘šire narodne mase’.

Olfamoštvo u Kinu Šiška, 34. Druga godba (Foto: Aleš Rosa)

Predzadnji koncert te večeri je pripao kolumbijskom sastavu Los Piranas koji su nas lagano njihali u prezentaciji svoga tropical noisea, a koji me je podsjetio najviše na fantastične ruske Messerchups. Festivalsko veče su zaključili elektronski dvojac Beatmyth uz zvuke nekog junglea i drum’n’bassa.

U suštini, za moju prvu Drugu Godbu, više nego da sam zadovoljan onim ponuđenim i poslušanim u dva dana prisustvovanja na festivalu. Uskoro u Ljubljani počinje Ljubljana jazz festival koji se takođe programski nadovezuje na Drugu Godbu, ali o programu na festivalu, nekom drugom prilikom.

  • 35
    Shares

Zadnje od Reportaža

Idi na Vrh