Disciplin A Kitschme u Tvornici – funkom i bukom protiv neukusa i mržnje

Svaki koncert Disciplin A Kitschme barem malo je drugačiji od bilo kojeg prethodnog – nije isključeno da, kao onomad u Močvari, pred vas izađe postava benda iz osamdesetih, a i nemoguće je predvidjeti gdje će završiti njihove pjesme kada jednom krenu u svoje slavne ‘jam sessione’.

Disciplin A Kitschme u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Jedinu konstantu tako predstavlja činjenica da su poslije skoro četiri desetljeća na sceni još uvijek samo svoji, beskompromisni i avangardni, čak i u trenucima kada slušate stvar napisanu cca 1985. godine. Također, gledao sam ih uživo nekih dvadesetak puta i uvijek su bili barem vrlo solidni, a mnogo češće istinski fantastični.

Koncert koji su u petak održali u Tvornici kulture svakako ulazi u ovu drugu kategoriju: Koja i ekipa kroz dva sata su naizmjenično iz junglea i drum’n’bassa prelazili u prastari blues ili najbučniji funk na svijetu, pri čemu ponovno treba izdvojiti sjajnog Igora Djekea koji svojom usnom harmonikom uspjeva nadomjestiti i legendarne puhače s davnašnjih ploča.

Disciplin A Kitschme u Tvornici kulture (Foto: Boris Podobnik)

Na nekoliko pjesama pridružio im se Igor Pavlica, u “Buka je u modi” i Srđan Gulić Gul (ex Haustor, ex Discipina kičme), no to je i jedino što je sinoć imalo ikakve veze s nostalgijom. Za razliku od gotovo bilo kojeg starog benda nekadašnje nam države, čije set-liste sadrže tek dvije do tri skladbe nastale u zadnjih 20-25 godina, u petak su repertoarom Kičme dominirale stvari iz 21. stoljeća, iznova dokazujući da bez problema mogu izdržati usporedbe s ranim danima, prvenstveno uživo gdje njihov potencijal za improvizaciju dolazi do punog izražaja.

“Zaboravili rokenrol?!” zahvaljujući Pavličinoj je trubi zazvučao kao najopakiji i najprljaviji Funkadelic, a sve pred sobom pomeli su i tijekom “Ovisnika o moći”, “Reci ruke u vis” i “Samo Disciplina”. Zajedno s Kojom ponovno smo “Neukusu rekli NE” i bolesnicima urlali “Prestani da mrziš”, a nakratko nas je sjetio i na svoju englesku avanturu s “I’ve Got These Teknicolor Eyes”.

Bis je, dakako, predstavljao glazbeni ekvivalent vremenskog stroja u kojem su čekali klasici tipa “Betmen, Mandrak, Fantom” i “Ah, kakva sreća”, čime je stavljena točka na “i” još jedne sjajne večeri provedene s najposebnijim i najoriginalnijim bendom ovih prostora.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X