Denis Katanec Okanagan LTD ‘Sve moje Laurie’ – minijatura o neuzvraćenim ljubavima

Iako nam je regionalna glazbena indie scena posljednjih godina nabujala mnogim talentiranim mladim muzičarima, potvrdivši tako onu staru notornu činjenicu da kreativnost pojedinca raste proporcionalno eroziji društva u kojemu je prisiljen živjeti i stvarati, ipak se s vremena na vrijeme uspije iskristalizirati i poneki genijalac koji još malo odskoči od svojih talentiranih kolega.

Denis Katanec Okanagan LTD 'Sve moje Laurie'

Jedan od njih svakako je i zagrebački kantautor Denis Katanec, spiritus movens benda Felon, koji je, zahvaljujući svojoj skribomaniji i odličnom odnosu s muzama, u svega par godina i nekoliko projekata uspio stvoriti zavidnu količinu silno zanimljivog materijala, uglavnom stvorenog stihijski, u kreativnom magnovenju, poput eksperimentalnog lo-fi albuma “Sveska bijednih II”, kojeg je čitavog napisao, uglazbio, snimio i smiksao u majušna 24 sata, što nitko ne bi ni naslutio da se autor sam nije pohvalio tom činjenicom. Osobno obožavam takve male pankerske šamarčiće svim onim perfekcionistima koji mjesecima u studiju bdiju nad jednom pjesmom, ušminkavaju je i bacaju na nju visoki glanc, a rezultat prečesto bude nekakvo mediokritetsko podilaženje masovnom ukusu koje zaboravite odmah nakon slušanja. Stihijska, gerilska umjetnost uvijek je nekako iskrenija.

Najnoviji materijal, EP imena”‘Sve moje Laurie”, Denis je objavio proljetos na Bandcampu u sklopu svog novog projekta nazvanog Denis Katanec Okanagan LTD. Ime projekta posveta je vremenu koje je proveo u toj kanadskoj regiji na zapadnoj obali Pacifika i pjesmama koje je tamo napisao, a nazivom albuma referira se na neuzvraćenu ljubav kojoj je Daniel Johnston posvetio svoj suludi život i maltene cjelokupni opus. Razlika je utoliko što Katanec, kao pravi postmoderni neurotik preopterećen prokletom mogućnošću izbora, svoje pjesme nije posvetio samo jednoj, već različitim muzama koje su ga trubadurski nadahnjivale.

Na EP-u su četiri divne ljubavne pjesme, guste lirike i uglavnom melankoličnog ugođaja karakterističnog za Katančev izričaj, no ovoga puta nije sam s gitarom već su mu se pridružili i prijatelji muzičari iz sestrinsko-bratskih bendova (Lucija Potočnik na basu, Jerko Jurin na bubnju, Nikola Brkljačić na elektičnoj gitari, Zvonimir Varga na pianu, Hrvoje Nikšić na synthu, te Matija Habijanec kao jedan od producenata uz samog autora i Hrvoja Nikšića). Ne treba posebno naglašavati kako je bend dodao cijeloj priči jednu neopisivu dimenziju, s divnim i odlično odsviranim aranžmanima, kao i Lucijin prateći vokal koji je, uklopljen uz Denisov jecavi lelek u oberstovskoj maniri, na trenutke dao toj sanjarskoj americani neki medijevalni štih, kao primjerice u “Pjegama” u kojima iz američke prerije kojom trčiš žmirećki odjednom upadneš u renesansni sajam u Veroni… Ili još bolje, u Avignonu u kojem je Petrarca spjevao svoje Rasute rime svojoj Lauri. Čini se da su svi trubaduri kroz povijest povezani nekim nesvjesnim nitima i da iz svakog od njih stoji neka Laura. Čak je i Lou Reed imao svoju Lorie.

U pjesmi “May 27th” autor niže pjesničke slike zime koje su ga dotaknule i tek na kraju pjesme doznajemo da su u pitanju tek pojave ili predmeti u kojima on vidi odraz svoje ljubavi koju jedva iščekuje ponovo vidjeti u proljeće. “Listopad” je pjesma sačinjena od praktički dvije pjesme; u prvom dijelu narativno niže iskrzane, krnje flasheve svega što ga okružuje, dok u drugom dijelu pjevanjem invocira dolazak jeseni, ponovo trenutka u kojem bi se njegova ljubavna opsesija mogla realizirati. “Florijan” je jedina pjesma na EP-u u kojoj je Denis ostao misteriozno hermetičan i apstraktan pa je u nju teže proniknuti iako je prepuna nekih lakonskih mudrosti i iskrenih razočaranja od kojih se čovjek naježi iako nisu njegova vlastita. Po vlastitom priznanju ovu je tešku, depresivno lijepu pjesmu pisao na farmi u Kanadi puna tri mjeseca, po nekoliko sati dnevno, ispisujući stihove po zidovima farme, mijenjajući ih i kombinirajući.

Iako od glazbenika često možete čuti da im je lakše skladati glazbu nego napisati pripadajući tekst, u slučaju Denisa Kataneca čini se da stvari funkcioniraju obratno: glazba koju stvara, iako izrazito pjevna i popično pamtljiva, kao da služi samo tome da zaogrne njegovu gustu, začudnu poeziju, posebno u njegovim kantautorskim pjesmama. Ipak, na ovom je bendovskom materijalu glazba ipak dobila potpuno ravnopravan tretman, pa se može podjednako uživati u pjevušenju i u lijepo odsviranim bogatim instrumentalnim dijelovima bez teksta koji će vas odvesti na metafizičko putovanje američkim prostranstvima, ili nekim drugim po vlastitom izboru. Ne možete stoga pogriješiti ako obratite pažnju na ovog autora, skinete ovaj albumčić i stavite ga na repeat ovo ljeto. Idealan sountrack za putovanje, samo nemojte zažmiriti dok vozite.

Ocjena: 9/10

(Samizdat, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh