Dokumentarni film kojeg je nakon BBC-a preuzeo i HBO donosi jasna i nedvosmislena objašnjenja zašto je posljednjih pet godina života Davida Bowieja jedan od njegovih najznačajnijih umjetničkih perioda.
Posljednji pet godina života Davida Bowieja svakako spadaju u najintrigantniji period, ne samo iz razloga što je snimio dva značajna albuma „The Next Day“ i „Blackstar“, te radio na broadwayskom mjuziklu „Lazarus“, već i stoga što se s druge strane medijski potpuno povukao, izbegavao je kamere i nije dao niti jedan intervju ostavljajući puno prostora raznim spekulacijama. Uzimajući to u obzir bilo je zahtijevnije ekranizirati ih.
Režiju filma „David Bowie: The Last Five Years“ prihvatio se Francis Whately koji je 2013. snimio dokumentarac „David Bowie: Five Years“. Dakle, osim što mu je tematika svakako bila poznata, Whately se, općenito gledano, specijalizirao za dokumentarne biografije značajnih osoba (prije „The Last Five Years“ je snimio filmove o životima Judi Dench i Hilary Clinton).
Kronologija filma prilično je ispresijecana, Whately se često vraća u različite periode Bowiejevog rada kako bi pokušao što plastičnije dočarati jedan od najenigmatskijih karaktera koji su postojali na sceni, u neku ruku objasniti Bowiejevu kamelonsku potrebu osmišljavanja novih likova u čiju ulogu bi se uživio i potom nakon ispunjenja misije odbacio i zamijenio novim. Time je tih posljednjih pet godina dodatno istaknuo kao period posebne finalne ekspresije o kojoj su najviše pričali najbliži Bowiejevi suradnici, od producenta Tonyja Viscontija, preko glazbenika koji su sudjelovali u radu na albuma „The Next Day“ i „Blackstar“, do kasta i produkcije mjuzikla „Lazarus“.
Bez obzira što se u dokumentarnom filmu koriste neke do sad neviđeni video zapisi s Bowiejem, najznačajni segment čime upravo razgovori s glazbenicima koji su najvažnije pjesme s albuma i odsvirali pred kamerama uz objašnjenja kako i zašto je dolazilo do aranžmanskih rješenja, nakon čega se kao zaključak nameće Bowiejeva umjetnička genijalnost protkana izuzetnom glazbenom senzibilnošću, tj. osjećajme što i kako treba zvučati u određenom trenutku, obzirom na sve što je do tada napravio, njegove godine i osjećajima o sebi i svijetu koji ga okružuje, posebice dok se borio s opakom bolešću.
Nekoliko momenata je Francis Whately genijalno objasnio samo i slikom, posebice korelaciju između notornog Charltona Hestona kao pobornika legalnog naoružavanja Amerikanaca i Bowieja koji mu je gestom u spotu „Valentine’s Day“ poslao jasnu neverbalnu kritiku. Riječ je o klasičnom, školski, montiranom televizijskom dokumentarnom filmu u kojem nema velikih umjetničkih intervencija od strane redatelja, no zato ga naglasak na pitkom toku njegove naracije čine razumljivim i zanimljivim i laicima po pitanju Bowijevog lika i djela, kao što će i onima upućenijima dodatno otvoriti ‘svemire’ djela „The Next Day“, „Blackstar“ i „Lazarus“ i pružiti objašnjenja njihove velike umjetničke vrijednosti.
I dakako, riječ je o geekovskom glazbenom dokumentarnom filmu – glazba je na prvom mjestu i kroz nju se pripovijeda o Bowieju, dok je segment privatnog i obiteljskog života u potpunosti ostavljen netaknutim. Upravo onako kako bi i sam Bowie poželio. Time je gutačima petparačkih trač rubrika i senzacionalizma redatelj Francis Whately potpuno uskratio gušt.
Ocjena: 8/10
(Francis Whately / BBC, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
