Jinx, jedan od najdugovječnijih i najkvalitetnijih domaćih pop bendova, do kraja jeseni planiraju objaviti svoj sedmi studijski album, čije će se pretpremijerno koncertno ukazanje dogoditi 27. listopada u jednom malom zagrebačkom klubu. Budući da je od albuma ‘Diksilend’ prošlo već punih šest godina, iskoristili smo priliku porazgovarati s autorom i gitaristom Gordanom Muratovićem, poznatijim kao Coco Mosquito.
Doživljavaš li ovo čudnovato vrijeme u kojem živimo inspirativnim ili misliš da bi brže i lakše stvarao da živiš u nekom uređenijem društvu?
Coco Mosquito: Ne znam, čitav svoj život živim u čudnovato vrijeme i u neuređenom društvu.
Prošli su još jedni izbori. Prokomentiraj malo rezultate i trenutnu situaciju u hrvatskom društvu. Jesmo li mi mazohisti? Što se treba dogoditi da se promijeni ova ustajala konstelacija i ima li uopće u ovoj zemlji nakon svega šanse za neku doista lijevu opciju?
Coco Mosquito: Ima u ovoj zemlji sasvim dovoljno raznoraznih društveno političkih komentatora amatera i bez mene. (smijeh)
Studirao si komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, znam da puno čitaš i da pratiš literarnu produkciju. Zanima me kako si se zapravo zatekao u muzici i pisanju lirike? Imaš li možda aspiracije za pisanje neke ozbiljnije prozne forme, romana recimo?
Coco Mosquito: Pisanjem pjesama, preciznije songwritingom, bavim se od dvanaeste godine. Književnost s druge strane jest moja druga ljubav, ali ipak druga. Čak i ako prihvatim tezu o univerzalnosti umjetničkog talenta, (ne svog, nego bilo čijeg) kojoj sam inače sklon, kao profesionalcu mi je potpuno jasno da je ovladavanje određenim umjetničkim zanatom preduvjet za realizaciju suvislog umjetničkog djela. Ja sam odavno izabrao glazbu kao medij u kojem se želim izražavati, a što se tiče književnosti, ostajem ljubitelj.
Jinxi su imali sreće što ste se afirmirali u periodu kad je glazbena industrija još postojala. Što misliš o današnjem stanju u glazbi, kad su se muzičari masovno preorijentirali na DIY produkciju i samizdate, pa su posljedično tome ignorirani i rijetko se mogu čuti po radio postajama, a publika za njih nema prilike ni saznati? Kako bi se po tvom mišjenju mogao otpetljati taj ‘gordijski čvor’?
Coco Mosquito: Hm,hm… i Jinxi su svoju karijeru počeli samizdatom i nisu ni brzo ni jednostavno došli do svog prvog diskografskog ugovora. To možda može biti nekakav početak, ali za svaki ozbiljniji rezultat ipak je poželjno različite segmente posla povjeriti profesionalcima. Ne pada mi na pamet samom sebi popravljati zube, radije idem zubaru. Moj eventualni prigovor diskografima bi se prije odnosio na hiper produkciju. Ja ne bih objavio ni pola toga što se danas objavljuje. Općenito mislim da glazbe ima previše, a za nju premalo prostora, naročito u medijima. Na žalost, društvena važnost glazbe više nije takva kakva je bila još prije desetak, petnaestak godina. Ne bih bio u koži mladih bandova, koliko god im zavidio na mladosti. Danas je daleko teže izgurati i popularizirati nešto novo.
Kako danas uopće možemo očekivati da ljudi produciraju kvalitetne kulturne sadržaje u bilo kojoj vrsti umjetnosti, kad za puku egzistenciju moraju raditi druge poslove? Što takva situacija čini kulturi?
Coco Mosquito: Kvalitetne stvari traže potpunu predanost … isplatilo se to ili ne.
Premda ste posljednji album objavili prije šest godina, neprestano svirate po regiji, a čini mi se da vas Slovenci najviše vole. Kad počinje koncertna promocija novog materijala po zemlji, neki veliki koncert u Zagrebu?
Coco Mosquito: Meni se čini da nas svugdje podjednako vole, u Sloveniji možda tek ima nešto više prostora za svirke ovog tipa pa možda onda otud takav dojam. Prije velikog koncerta u Zagrebu, bit će vrlo uskoro jedan manji klupski da malo provjerimo par novih pjesama još i prije nego album izađe, ali o tom potom.
Koja ti se ploča trenutno najčešće vrti na gramofonu, sad kad ste završili novi album pa opet možeš slušati muziku?
Coco Mosquito: Još uvijek nismo gotovi s albumom (smijeh). Nadam se da neće još dugo .
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
