Charles Bradley ‘Black Velvet’ – orlov posljednji krik

Daptone Records oprašta se s “vrištećim orlom soula” posljednjim albumom koji okuplja izvatke s prethodnih ploča.

  • 15
    Shares
Charles Bradley “Black Velvet”

Američki soul pjevač Charles Bradley za nekoliko dana bi proslavio svoj sedamdeseti rođendan, da u rujnu prošle godine nije umro od raka želuca i u svojoj kasno započetoj studijskoj karijeri iza sebe ostavio tri vrijedna albuma s etikete Daptone Records u duhu revivala funk i soul glazbe šezdesetih i sedamdesetih. Ova izdavačka kuća odlučila se pozdraviti s “vrištećim orlom soula” objavom još jednog, posljednjeg albuma na kojem su okupili snimke nastale za vrijeme nastanka svake od prethodnih ploča, pa je tako pred nama “Black Velvet”, kolekcija naslovljena prema nadimku pod kojim je Bradley nastupao prije dva desetljeća kao oponašatelj Jamesa Browna. Etiketa se na sličan način prošle godine pozdravila i od svoje druge i vjerojatno najveće zvijezde, Sharon Jones, albumom “Soul of a Woman”.

“Black Velvet” tako deset pjesama snimljenih u isto toliko proteklih godina iz Bradleyjeva arsenala funka, soula i R&B-ja. Naći će se tu i obrade Nirvane (“Stay Away”) i Neila Younga (“Heart of Gold”) koje su zatvarale njegov prvijenac “No Time for Dreaming” iz 2011., te možda neočekivana “Slip Away” kantautora Sixta Rodrigueza poznatog iz Oscarom nagrađene dokumentarne biografije “Waiting for Sugarman”, no imajući u vidu “Changes” kojom je na prethodnom istoimenom albumu iz 2016. osjećajima nadmašio izvornu verziju Black Sabbatha, jasno je da je Bradley znao izvući materijal iz raznih žanrova i prilagoditi ga svom osebujnom stilu i ranije. Tu je i naslovni instrumental koji izvodi Bradleyjev prateći sastav Menahan Street Band, a u kojem izostanak Charlesova vokala samo služi kako bi nas podsjetio na rupu koji je svojim odlaskom ovaj pjevač ostavio iza sebe.

Za najavne singlove ove kolekcije odabrane su bolna “I Feel A Change” te “Can’t Fight the Feeling” iz 2007. koja otvara album, a tu je i “Luv Jones” koja je objavljena kao previđeni singl 2014., kao i “(I Hope You Find) The Good Life” koja je izišla kao ograničeno izdanje za Dan prodavaonica ploča iste godine. Album dovršavaju pjesme “Fly Little Girl” na kojoj imamo priliku čuti Bradleyja za orguljama te verzija naslovne pjesme s njegovog drugog albuma “Victim of Love” s punim bendom u kojoj Charlesov vokal ne doseže jednaku snagu ekspresije kao u izvornoj inačici.

Smrti Sharon Jones i Charlesa Bradleyja svakako su snažan udarac za pokret soul revivala i njegovog najistaknutijeg promotora, kuću Daptone, jer su rijetki izvođači u stanju prenijeti vibru sada već davno prošle ere u današnje vrijeme. “Black Velvet”, koliko god da je kompilacija skrpana od starih snimki i pjesama koje smo već imali priliku upoznati, ujedno je i prilika da se još jednom obrgli Bradleyjev duh na odlasku, a svaki njegov bolni krik koji čujemo na ovoj ploči podsjeća nas koliko je vrijedila količina osjećaja koju je Orao unosio u svaku svoju izvedbu na pozornici ili u studiju.

Ocjena: 7/10

(Daptone Records, 2018.)

  • 15
    Shares

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh