Brujači i Trobecove krušne peći u Vintageu – sotonski valcer za dugo sjećanje

Iako smo tek na početku travnja, nastupu koji su u četvrtak u Vintage Industrial Baru održali Brujači i Trobecove krušne peći već sada s priličnom sigurnošću mogu rezervirati mjesto pri vrhu liste najboljih koncerata kojima sam prisustvovao ili ću prisustvovati ove godine.

  • 45
    Shares
Trobecove krušne peći u Vintage Industrial Baru (Foto: Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Bila je to večer u kojoj smo upoznali oba lica jednog od najoriginalnijih i najboljih hrvatskih basista Marija Barišina – Bare: rokerskije i, uvjetno rečeno, ortodoksnije s Brujačima, kao i ono uvijek drugačije, beskompromisno, nepredvidivo i sve ostalo čime kritičari već desetljećima časte Trobece.

Bara, Franjo Glušac i Viktor Krasnić otvorili su “Transom” tijekom kojeg su se još malo tražili, no stvari su do negdje drugog refrena sjele na svoje mjesto i dale naslutiti da nas očekuje koncert za pamćenje. Brujači su, osim pjesama s aktualnog albuma “Ladanje”, izveli i nekoliko stvari starijeg datuma, između ostalih i legendarnu “Appfelstrudel” koja je prerasla u pravi instrumentalni “tour de force”, baziran na razornoj tutnjavi ritam-sekcije i Franjinoj gitari koja, barem u okvirima ovog benda, podjednako duguje garaži, post rocku i jazzu.

Brujači u Vintage Industrial Baru (Foto: Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Rundeka i Gorana Navojca, gostujuće vokale na singlovima “Valcer” i “Obješenjak”, korektno je zamijenio Bara i vokalom donekle bliskim Tomi Bebiću te lijepe, čudne balade učinio još posebnijima. Osobno, vrhunci njihovog 45 minuta dugog seta bile su mi “Uranela” i “Mašina” tijekom kojih su “oduvali” sve pred sobom premda je bilo nemoguće naći bilo kakvu zamjerku i ostatku koncerta, ponajprije kada su zaplovili “Santa Anom” ili zapjevali refren “Gusarske”. U konačnici, šteta je jedino što se Vintage tek u drugoj polovici nastupa Brujača osjetnije počeo puniti.

Brujači u Vintage Industrial Baru (Foto: Emanuela Tomino/Mixer.hr)

Trobecove krušne peći je tako dočekao ugodno ispunjeni klub, ali i atmosfera kakvoj dosad nisam svjedočio na šest-sedam njihovih koncerata kojima sam prisustvovao. Raspamećeni prvi redovi i urlici oduševljenja kojima je okončana svaka pjesma dodatno su nabrijali najspaljenijeg frontmena zagrebačkog rocka Darka Begića – Begu pa je tako svom uobičajenom scenskom asortimanu sastavljenom od nečega nalik boks meču s nevidljivim utvarama i izvikivanja svojih mračnih, uznemirujućih stihova dok leži na pozornici u položaju fetusa, pridodao i neprestano silaženje u publiku i dijeljenje mikrofona sa svakim tko mu je prišao i poželio zaurlati “Ples” ili “Moj slučaj”. Gledano strogo glazbeno, stvarno se ne sjećam kada su zvučali ovako moćno: Begini vriskovi uz pomoć jeke i delaya ostajali su lebdjeti u zraku preko granitno čvrstih, nepravilnih ritmova i neurotičnih, razmrvljenih uleta gitare Ivice Vinskog, odnosno vriskova saksofona Damira P. Kafke na tragu jednog Pharoaha Sandersa ili Alberta Aylera.

Trobecove krušne peći u Vintage Industrial Baru (Foto: Emanuela Tomino/Mixer.hr)

“Armija”, “Imam dovoljno te vlage” i “Đavo je bio vruć” odvele su post punk, no wave i funk Contortionsa ili The Pop Groupa na teritorij glazbene avangarde koja, baš kao i osamdesetih, još uvijek djeluje svjetlosnim godinama udaljena od ostatka ovdašnje scene. Čak i stari stihovi inspirirani najmračnijim stranama života čine se tako prokleto aktualnima i poznatima, a svježije stvari poput “Sajam sisa” i meni dosad nepoznate, vjerojatno i sasvim nove pjesme “Čovjek bez lica” dokazuju da se ionako malo toga promijenilo.

*Zahvaljujemo se portalu Mixer.hr na ustupljenim fotografijama.

  • 45
    Shares

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh