‘Moguće da samo svjetlost ima granice. A onda… lom’ – Lađa bez dna, 1989.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=M4Xr3CaT6CI[/youtube]
I na kraju ploče s kakvom se – nemojmo se zavaravati – ni danas ne bi znali izboriti, čovjek servira „Plavog goluba“, s dvadeset sekundi klavirskog sola koji lakoćom i muzikalnošću nadmašuje čitave karijere. Paradoks je da su hipeproduktivnog Štulića kritičari krenuli gaziti upravo na njegovim najcjelovitijim albumima, tamo gdje nije bilo viškova ni stilskih skretanja. Da, zvučao je drugačije – da nije sad bismo pričali o Parnom valjku, Prljavom kazalištu, Massimu i sličnim „brandovima“ s K-plus police (dakle, ne bismo pričali o muzici). Johnny se odmetnuo i za to platio punu cijenu: heroj je prvo pretvoren u luđaka, a nedugo potom, čim je Balkan u nama iznova postao silan, i u zločinca.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=6fE3ogrdSnA[/youtube]
Proživljeno se ne da ispraviti, ali je muzika, srećom, puno blaža i otvorenija od života; možeš joj se vraćati unedogled i svaki će povratak biti drugačiji. Dvadeset godina nakon što je ostao bez zemlje, Štulića ne treba idealizirati, kanonizirati, amnestirati niti gnjaviti da se vrati. Treba ga samo slušati, opet i iznova. I onu čudnu, prikladno nazvanu ploču „Između krajnosti“, gdje se stara Azra posljednji put susrela s novom, i taj golemi, četverostruki živi album koji nije sjena „Ravno do dna“ jer mu nije ni htio biti sjena, a pogotovo „Balkansku rapsodiju“, kantautorsku Bibliju koja je više indie i freak folk od svega što se danas takvim zove. Ta je skoro sasvim ignorirana ploča krcata biserima koji su uspjeli ostati čak i izvan kanona Štulićevih vjernika. „Lađa bez dna“, „Distant karma“, „Fait accompli“, „Teško ovo život“, „Ti znaš da putujem s tim“ i „Sačekivanje“ (napisane sa Srđanom Sacherom), beatlesovske harmonije „Smiješnog osjećaja“ i „Lica punog bola“, savršeni uvodni riff u „Svijet se okrenuo naopačke“ i još puno, puno krasne muzike stvorene u osvit zatvaranja jednog stvaralačkog kruga. Štulić je krenuo od narodnog, autentičnog zvuka pa se preko rock’n’rolla, punka i novog vala vraćao sve bliže početku. Kad je napisao „Men’ se dušo od tebe ne rastaje“, pjesmetinu koja zvuči kao da je oduvijek tu, putovanje se moglo završiti. „Nije važno odakle sam sve dok znadeš kuda putujem“.
Čovjek bez pasoša i zemlje već dugo ne putuje nikud. Mi smo dvadeset godina uglavnom odgovarali na pitanje odakle smo. Zato smo se i rastali. Fait accompli.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=qCcNjDh6b8c[/youtube]
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
