Božo Vrećo: Glazba je eksperiment – istražujem žanr, poantu i stanje sevdaha

Dana 6. srpnja bosanskohercegovački pjevač Božo Vrećo objavio je album ‘Melek’, na kojem hrabrije nego ikad kombinira žanrove, ali i dalje polazi od čežnje i melankolije sevdaha. Pritom surađuje s brojnim glazbenicima čije umijeće dodatno doprinosi kvaliteti ovoga djela, a važan pečat daju i vrhunska produkcija te promišljeni aranžmani. Povodom magičnoga susreta s novim pjesmama donosimo intervju u kojem nas zanima samo umjetnost i uži kontekst Božina stvaralaštva. Ovaj smo put malo zaboravili na odjeću, šminku, tetovaže, spol, rod i bivše ljubavi. Sve je, dakako, bitno, no o tome se već i odviše pisalo.

  • 79
    Shares
Božo Vrećo (Foto: Sead Šašivarević)

Započeli ste samostalnu karijeru klasičnim sevdahom otpjevanim a cappella. Jeste li ga na novim albumima odlučili kombinirati s ostalim žanrovima prvenstveno zbog želje za eksperimentom ili smatrate da stvaranje unutar jednoga žanra ograničava slobodu umjetničkoga izražavanja?

Božo Vrećo: Iskreno, sevdahom sam se oduvijek bavio i bavim se eksperimentalno, ja volim da saznajem poentu i srž tog stanja i žanra koji sevdah nosi, tako da je isto i od početka. Najprije je to bilo a cappella izučavanje i ispjevavanje kojem sam ostao dosljedan, pa rad s bendom tri i pol godine u sastavu Halka, te potpuna posvećenost mom autorskom radu i sinergija i suradnja s velikim i eminentnim muzičarima iz drugih sfera i žanrova koji su se divno isprepletali i sljubljivali svojom glazbom s mojom zamisli i glasom.

 Jodorowsky je moja ljubav od studentskih dana u Beogradu i mnogo toga nas spaja. Njegova sloboda izražavanja kroz umjetnost je nešto čemu sam uvijek pridavao veliku pažnju zbog estetike, načina metamorfnog oblikovanja i dualiteta, potpune slobode i kritičkog suda svemu konvencionalnom i krutom i svemu u čemu nema emocija, već samo iskompleksiranosti i laži.

Ovo je moj peti album i preko „Pandora“ albuma taj kantautorski rad je postao moj zaštitni znak i nešto na što sam iznimno ponosan; tu su primjese i bluesa i soula i popa i gospela, no sve u službi sevdaha oko kojeg se kao na pijedestalu nadopunjuju i prožimaju stilovi s daškom Istoka, Otomanske imperije, austrougarskog utjecaja, doseljavanja sefarda i njihovih svadbenih pjesama koje su se miješale s bosanskim muslimanskim ezanom i bizantijskim pravoslavnim pojanjem. Sve to je moj izvor i ja ga samo činim širim, obuhvatnijim i zahtjevnijim s obzirom na osebujnost muzičara s kojima surađujem među kojima su uvijek najbolji iz svog domena kao što je Miroslav Tadić.

Neki tekstovi Vaših pjesama imaju općenitiji karakter, npr. „Meni si bila vrijedna“, a drugi donose konkretnu priču o točno određenim osobama i događajima („Elma“). Smatrate li da slušatelji u prosjeku teže prihvaćaju i doživljavaju potonju spomenutu kategoriju tekstova pa su stoga takvi i slabo prisutni u pop glazbi?

Božo Vrećo: Ne, ne mislim, dobra pjesma je dobra pjesma ma kako da se zove, stvar je emocija i tu nema nikakvog drugog tumačenja, bitna je sadržina, nekad se s tako malo riječi najljepše opiše ljubav.

Božo Vrećo (Foto: Sead Šašivarević)

U pjesmi „Aladža“ džamija se uspoređuje s feniksom. Također, poseban detalj u spotu „Pašana“ je pojava ptice koja izgleda kao da je s vama u nekoj vrsti nadrealnoga odnosa jer se kreće prema tlu baš u trenutku kad rukama magično dotičete nebo. U Halkinu spotu „Negdje u daljine“ kontakt s pticom je još direktniji. Kakvo točno značenje za vas ima taj motiv u tekstovima i spotovima?

Božo Vrećo: Ptice su u mojim spotovima sloboda koja se naslućuje, pa čak u par navrata i sama manifestacija prisustva anđela u obliku ptice, glasnika koji prenosi neku posebnu emociju i utječe na odluku oko koje se dvoumimo u datom trenu. Uvijek je kroz moje video uratke prožet misticizam i jedna vrsta dramskog prikaza u kome se puno toga naslućuje, ali istovremeno i potvrdi i kaže. Svaki video je zapravo i zagonetka i simbioza historijsko-sudbinskih veza koje mene inspirišu za stvaranje.

U Vašim spotovima ima i dosta crno-bijele estetike. Koji se efekt na taj način želi postići? Mislite li da bi odabir takve tehnike trebao biti češći i u filmovima?

Božo Vrećo: Siguran sam da da, to me vraća u doba Pasolinija, Antonionija i Bergmanovskih savršenih scena intimnosti i dvoumljenja, te mog posebnog voljenog Tarkovskog čiji filmovi su moja neiscprna inspiracija i u kojima baš u tim crno-bijelim scenama žena, anđela, šume i izoliranosti od svega i svakoga vidim sebe i moj životni put i sudbinske niti.

Vaši tekstovi obiluju turcizmima i to im daje egzotičnu i arhaičnu notu. Mi iz susjedne Hrvatske moramo malo zaviriti u rječnik da bismo sve razumjeli. Jesu li u BiH turcizmi i dalje donekle prisutni u svakodnevnom govoru?

Božo Vrećo: Oni koje ja koristim su lijepi i sežu daleko u našu prošlost. Danas je to svedeno na par tričavih riječi koja se ponavljaju u pozdravu i nemaju veze s lirikom tog govora i značenja. Ja osobno proučavam stare izraze arheološki kao i sve do sada, jer se moj magistarski rad ticao upravo mistike i mitologije i tradicije s Balkana te polifonog i monofonog pjevanja. Sve je prožeto s puno turcizama u sebi i opisano na tako suptilan način da se jako lijepo spajalo s ladinom
koji je također evidentan i osebujno bio prihvaćen na našem prostoru.

U svakoj se vašoj pjesmi osjeti produhovljenost iako rijetke direktno obrađuju religijske teme. Što glazbu čini takvom da odiše duhom, u čemu je tajna?

Božo Vrećo: Vraćanje iskonu, dijelom i paganstvu, tantričnom mističnom pojanju, misticizmu i transu u kome se izolirate putem ritma i predanosti emociji i stihovima, nekom unutarnjem ja i mikrokosmosu koji vam je prebitan i u kome ste to što jeste bez zavaravanja. Glazba koju stvaram ima to kao prakorijen od koga ne odstupam i kome se uvijek vraćam kao izvoru nepresušne inspiracije, formirajući oko njega čak i netipične stvari jer za mene je glazba eksperimentalna i cijeli moj život je posvećen tome, prožimanju zvukova i glasu koji treba da bude vodilja.

Božo Vrećo (Foto: Sead Šašivarević)

Istaknuli ste se kao stvaratelj novih sevdalinki. „Lejlija“ je bila pravo osvježenje u tom žanru. Je li važno biti kantautor da bi se na iskren način prenijela emocija u skladbi?

Božo Vrećo: Sigurno, ali kantautorstvo nije za svakoga i ako uspijete doseći nivo da su vaše pjesme cijeli vaš repertoar i da se uglas pjevaju himnično i s toliko radosti i ushićenja, onda je to pravi odgovor na Vaše pitanje. Zahvalan sam Bogu na tom daru da osim mog glasa mogu i znam prenijeti i zapisati emociju koja dotiče srca i čini da moja publika postaje svakim danom sve brojnija i najdivnija moguća.

Što težite ponuditi publici na koncertima? Je li bitnije postići sinergiju s ljudima ili prezentirati pjesme u nekim novim varijantama koje značajnije odudaraju od studijskih snimki?

Božo Vrećo: Moji koncerti su uvijek svaki za sebe drugačiji i svaki od njih iziskuje sinergiju s publikom i to i dobijem, no stvar je toga da se prepuste u potpunosti i novim aranžmanima i drugačijim izvedbama pa mi vrlo često pišu kako žele i neki live album. To planiram učiniti već iduće godine možda s filharmonijom, ali o tom potom.

Poznato je da cijenite redatelja Alejandra Jodorowskog. Vidite li kakvu poveznicu svoga i njegova privatnog života, točnije odrastanja? Kako je, s druge strane, stvaralaštvo Jodorowskoga utjecalo na Vas u umjetničkoj sferi?

Božo Vrećo:  Jodorowsky je moja ljubav od studentskih dana u Beogradu i mnogo toga nas spaja. Njegova sloboda izražavanja kroz umjetnost je nešto čemu sam uvijek pridavao veliku pažnju zbog estetike, načina metamorfnog oblikovanja i dualiteta, potpune slobode i kritičkog suda svemu konvencionalnom i krutom i svemu u čemu nema emocija, već samo iskompleksiranosti i laži. Njegov svijet je jako sličan mom, a opet smo toliko različiti da svatko na svoj način priča priču o slobodi biti što jesi i ljubavi kao jednom jeziku koji povezuje ljude.

Što mislite o trendu pretjeranoga korištenja autotunea u suvremenoj pop glazbi?

Božo Vrećo: O svemu pretjeranom nemam komentar, moj neodgovor je najbolji odgovor. To se niti sluša, niti se ima što čuti, sve što nema srce i predanosti i iskrenosti duše nije u mom fokusu i interesu.

  • 79
    Shares

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh