Bloger Krule i Drito Konj kod Stankovića – drito u glavu

Pušu li neke nove struje ili je u pitanju nova strategija Aleksandra Stankovića i njegove dugovječne emisije „Nedjeljom u 2“, ali pozitivno osvježenje se osjeti u posljednje vrijeme.

Drito Konj i Bloger Krule u emisiji 'Nedjelom u 2' (HRT)

Gostovanje lingvistice Snježane Kordić 25. svibnja ostalo je upamćeno po tome što je izbrisala jezičnu podjelu na hrvatski i srpski jezik nazvavši ga ‘našim jezikom’, da to nije bio izdvojen slučaj u posljednje vrijeme kad se sve glasnije rasklimavaju temelji nacionalnih fojbi koje naseljavamo, novi ‘atomski s lijeva’ uslijedio je ove nedjelje.

Po pola sata gostovanja ‘podijelili su’ Stjepan Krznarić poznatiji pod nadimkom Drito Konj, bubnjar zagrebačke grupe Sane, bloger i ostrašćeni volonter koji se iskazao u pomoći ljudima unesrećenih poplavama, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini i Srbiji, i Jadranko Hodak aka Bloger Krule, ujedno jedan od najpopularnijih internetskih blogera u Hrvatskoj.

Ni jedan ni drugi nisu izrekli nikakve spektalularne istine koje se do sada nisu znale o lošoj situaciji u Hrvatskoj (i okolini), no ono što je važno je kako su to rekli i u ime koga. Za početak Aleksandar Stanković je taj koji je odlučio malo promijeniti paradigmu, ali je stvar grunula s malih ekrana puno snažnije nego je to možda i sam voditelj i urednik očekivao. U svakom slučaju zaslužuje aplauz za izbor sugovornika.

Naime ovog puta nisu bili gosti umiveni uobičajenim televizijskim dress codeom, već su došla dva ‘pripadnika naroda’ obučeni jednostavno kao i taj narod. I jedan i drugi su govorili ono što narod osjeća, ali nisu govorili u ime tog naroda, već u svoje vlastito. Ali s velikom razlikom u tome što su došla dva lika s mudima koji nemaj problema otvoreno popričati o svojoj obiteljskoj prošlosti, jadu onoga što se zove (ne)zaposlen čovjek na Balkanu i jasnim i nedvosmislenim jezikom verbalno iscipelariti sve one slatkorječive kravataše i lopove koji su (po Kruletovim riječima) razjebali ovu zemlju. Iz Kruleta manje, ali zato iz Drito Konja je jednostavno sukljao gnjev, ali ne gnjev roba ili kmeta već gnjev slobodnog čovjeka koji više životari, nego li živi, iako i jedan i drugi gost rade  ‘k’o konji’, ne poznaju klonuće duha, već su upravo pojedinci suprotstavljeni toj sveopćoj apatiji.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lCKJT1uiqWE[/youtube]

E sad tu je ona spomenta promjena paradigme, jer naravno da se i do sada iz najrazličitijih rakursa u TV formatima raspravljalo o glibu u koje je potonulo društvo i država, ali drugačije je kad o tome priča na malom ekranu netko ‘kvalificiran’ za te teme pa onda to i uz uglavnom pristojan način obraćanja ublažuje gorčinu servirane istine, no kad dva lika koji su lice i naličje svakodnevnog života i sa sudbinama identičnima svekolikom pučanstvu koje ponaosob gazi sistem, onda je to druga stvar. Onda je to jasno odaslan signal da je voda došla do ušiju i da više nema ni vremena ni volje za manire, već samo za verbalno šibanje i prozivku krivaca. Nije isto kad akademih priča o makroekonomskim prilikama i kamatnim stopama naspram onoga kad čovjek iz naroda tom istom narodu, koji je, usput rečeno, navikao u šarenoj kutiji gledati sretne obitelji isključivo u reklamama o raznom bankaranju, kaže kako se civilizacijski nismo maknuli od Starog Rima i kako je svo to silno uljepšano bankaranje i kreditiranje ništa drugo do li robovlasništvo 2.0. A taj narod i kad gleda neki holivudski Rim obično se ‘uvodi’ u carske odaje i filozofske rasprave o Republici, demokraciji i zakonima, samo mu se nikad jasno ne naglasi da je sve to vrijedilo za uski sloj slobodne elite, dok je velika većina bila u ropskom položaju, upravo zahvaljujući tom pravnom kamenu mudrosti koji se naziva Rimsko pravo što je i onda samo bio pedantno složen instrument efikasnog porobljavanja vlastitog stanovništva.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=774zazG1-Dw[/youtube]

Kad isti taj Krule, taj diplomirani građevinac, a u naravi bauštelac, koji se ne srami svog radničkog backgrounda i pozicije u kojoj mu nitko prešutno nije spašavao dupe i koji kao internetska zvijezda koja kad ‘ispali’ blog ima veću čitanost od svih domaćih mainstream tiskovina i koji spava u autu na parkiralištu u večeri kad skuplja pomoć za ljude u poplavljenim krajevima, kaže da smo kao nacija generalno usrani od vlastite sjene i porobljeni kreditima, onda bi neke spoznaje puno brže trebale  putovati iz guzice u glave. Ili kad mrtvo hladno kaže za opciju rada plaćenog 1.600 kuna mjesečno, što se do nedavno nudilo kao ministarsko rješenje mladima i nezaposlenima, da ‘jebeš takvu opciju’, ili pak pita: ‘jel’ ima netko da je robijao 20 godina zbog gospodarskog kriminala u detaljno popljačkanoj državi’.

Kad se takva situacija dogodi na nacionalnoj televiziji tada je jasno da ustvari živimo u društvu u kojem je poništen društveni ugovor i to od strane onih koji su ga trebali braniti. A povijest uči da kad se to dogodi da onda narod uzima ulogu suverena u svoje ruke i tada štošta odlazi dovraga. Možda bi se lako moglo sprdati s tim Hodakom, jer tko je ustvari on osim jezičavog internetskog frika, no izrekao je puno istina, a jedna od njih tiče se budućnosti za koju iz pozicije koju naziva ‘realnom’ kaže da će nam biti stalno malo po malo sve gore, ako narod ne odluči drugačije. Ne znam tko može osporiti tu njegovu tezu. Možda vlada? A ne vlada li ona upravo tim principom? Da je s protokom godina uvijek zericu gore, a stalno se priča kako će zericu po zericu biti bolje.

Krznarić je pak s druge strane iznenada postao široko poznat zahvaljujući postu na Facebook profilu na kojem potpuno pljuje i negira tezu kako se ovdašnji narodi mrze, no ne bi dobio tako jak medijski vjetar u leđa da nekim slučajem nije izravni potomak Stjepana Radića i da nije svoj obiteljski odgoj prokazao nacionalističkim. Dakle potpuna suprotnost od svog slavnog pretka, tj. ‘izrod’ za sve one koji se ufaju u nacional(ističke)ne note. Intervju s njim bio je u cijelosti polusatni pankerski ispad na nacionalnoj televiziji. Riječju ‘idiot’ je častio sve od gradonačelnika Zagreba do premijera i cjelokupnog državnog establišmenta Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Imao je siromašniji vokabular od Hodaka, ali je ‘tukao’ energično i ostrašćeno, kao da ima bubnjarsku solo točku nad glavama političara. Nije pozivao na neko bratstvo i jedinstvo pa ga desne struje ne mogu lako okarakterizirati kao nekog nostalgičnog Jugounitaristu, ali je udarao u isto mjesto i to gdje jače boli tu političku opciju. Riječ je o mladom čovjeku koji nije nešto posebno mogao iskusiti Jugoslaviju, dapače i odgoj mu je bio sušta suprotnost. Po svoj prilici trebao je postati klasični Hrvat-katolik iz reklama kojem bi poveznica sa slavnim pretkom trebala biti samo od koristi. No on je primjer hrvatskog mladog čovjeka koji je pored svih državno-nacionalnih barijera vlastitim iskustvom došao do spoznaje koliko su obični ljudi ove tri države kraj svih indoktrinacija još uvijek normalni i susretljivi. On je za mnoge ‘Hrvatine’ učinio puno veći grijeh: kao Radićev potomak posrao se po hrvatskom nacionalizmu, a valjda najviše boli kad za Srbe i Bosance kaže da su nam susjedi. I sve to se dogodilo u udarnom nedjeljnom televizijskom terminu nacionalne kuće.

Možda bi kao zaključak bilo najbolje parafrazirati Gila Scott-Herona; dio revolucije ipak može biti na televiziji.

Zadnje od Komentar

Autobus zvan težnja

Na neke detalje se treba osvrnuti. One detalje koji iscrtaju sliku nacije
Idi na Vrh